APR nemilosrdan prema firmama zbog grešaka koje prave, sudovi zatrpani

Na pola su puta od prekršaja do krivičnog dela. Teži su od prvog, a lakši od drugog. Za privredni prestup prošle godine je osuđeno ukupno 6.866 pravnih lica u Srbiji. I skoro su svi „pali“ na – računovodstvu. U teoriji bi ovi prestupi mogli da im odnesu od 10.000 do tri miliona dinara. U praksi, približno polovina je kažnjena iznosom do 15.000 dinara i još toliko u rasponu od 15.000 do 300.000 dinara.
Trag ovih brojki vodi do glavnog „zločina“. Ubedljiva većina prestupnika se nije na vreme javila da zapravo ne posluju ili su propustili sve dozvoljene produžetke za podnošenje finansijskih izveštaja. Računovođe skreću pažnju da bi mala izmena regulative značajno rasteretila sudove, a sankcionisani bi stali u par stotina.
Izveštaj Republičkog zavoda za statistiku pokazuje da je prošle godine broj prijavljenih odgovornih lica za privredni prestup, a bilo ih je 4.954, manji za 16 odsto, dok je prijavljenih pravnih lica 4.702 ili 14 odsto manje u odnosu na 2021. Nasuprot tome, broj osuđenih odgovornih lica, 8.487, veći je za 38 odsto. Broj osuđenih kompanija, 6.866, veći je za čak 60 odsto nego godinu pre.
„U strukturi vrste privrednih prestupa u 2022. najbrojnije su prijave za privredne prestupe nastale povredom propisa o računovodstvu: 92,6 odsto kod odgovornih lica u pravnom licu, a kod pravnih lica 92,2 odsto“, pojašnjava statistika i dodaje da je i kod osuđenih slična situacija. „U istoj godini, posmatrano prema vrstama privrednih prestupa, najveći broj osuda je za povrede propisa o računovodstvu: 97,7 odsto kod odgovornih lica i 97,2 odsto kod pravnih lica”.
O šta se to firme redom sapliću u poslovanju nazire se kada se analizira ko najčešće podnosi prijavu. Više od 90 odsto stiže od „ostalih“ institucija. Među njima dominira Agencija za privredne registre.
„Registar finansijskih izveštaja za svaku izveštajnu godinu podnese više od 10.000 prijava za privredni prestup”, kaže za Forbes Srbija Goran Arsović, registrator Registra finansijskih izveštaja. „Visina kazne propisana je Zakonom o računovodstvu i iznosi od 100.000 dinara do tri miliona dinara za pravno lice, a za odgovorno lice u pravnom licu od 20.000 dinara do 150.000 dinara, s tim da nadležni sud ima mogućnost ublažavanja kazne i izricanja iste u manjem iznosu. Agencija nije stranka u privredno-kaznenom postupku, tako da u značajnom broju slučajeva nema informacije o ishodu postupaka koji se vode povodom podnetih prijava“.
U statistici se vidi da je makar 12 preduzeća zagazilo u dubok računovodstveni prestup. Osuđeni su na više od tri miliona dinara kazne. Zbog računovodstvene greške, sedam firmi je kažnjeno u rasponu od 600.000 do tri miliona, a 13 od 300.000 do 600.000 dinara. Svi ostali su morali da plate manje iznose.
Firme još nisu u debelom prekršaju ukoliko nisu podnele finansijske izveštaje za 2022. Obavezu da to učine u 2021. je imalo oko 310.000 pravnih lica i preduzetnika. Njih 279.592 je dostavilo taj izveštaj, odnosno izjavu o neaktivnosti. Od tog broja, dva odsto je izveštaj dostavilo nakon propisanog roka.
Neispravnih izveštaji
„Od ukupnog broja primljenih finansijskih izveštaja odnosno izjava o neaktivnosti, njih oko 6.000 je objavljeno kao neispravno“, dodaje Arsović. „Najčešći razlozi za to su činjenica da nisu potpisani od strane zakonskog zastupnika, da nije plaćena naknada, da napomene uz finansijski izveštaj nisu usaglašene sa finansijskim izveštajem. Ukoliko dostavljeni finansijski izveštaj sadrži nedostatke Registar finansijskih izveštaja obaveštava obveznika o tome i nalaže mu da te nedostatke otkloni u propisanom roku. Ukoliko ih ne otkloni finansijski izveštaj se javno objavljuje na internet stranici Agencije kao neispravan. Posle toga, obveznik može u ponovljenom postupku dostaviti novi finansijski izveštaj, i to do kraja naredne godine u odnosu na izveštajnu. Ukoliko u tom izveštaju nema nedostataka on se objavljuje na internet stranici kao ispravan”.
U Agenciji za privredne registre još pojašnjavaju da se protiv obveznika, koji nisu dostavili finansijski izveštaj, odnosno izjavu o neaktivnosti, podnosi prijave za privredni prestup.
„Prijave se podnose i u slučaju značajnijih nedostataka i većih kašnjenja u dostavljanju izveštaja“ ističe Goran Arsović. „U slučaju da je finansijski izveštaj dostavljen po okončanju zbirne obrade podataka, ako obveznik revizije uz finansijski izveštaj nije dostavio Godišnji izveštaj o poslovanju ili revizorski izveštaj i slično. Kod drugih nedostataka, sankcija je da podaci iz finansijskog izveštaja neće biti upisani u Registar i da se isti neće koristiti za pružanje usluga boniteta. Prijave za privredni prestup se ne podnose u slučajevima kada je pravno lice u međuvremenu obrisano iz nadležnog statusnog registra, ako je pokrenut postupak prinudne likvidacije, ako nema otvorene račune u poslovnim banakama, ako nema registrovanog zastupnika u vreme izvršenja prestupa“.
Oko 4.000 privrednih društava svake godine ispunjava uslove za pokretanje postupka prinudne likvidacije usled nedostavljanja finansijskih izveštaja i o tome se obaveštava Registar privrednih subjekata koji sprovodi taj postupak. Od izveštaja za 2022. godinu, registratori moraju da vode računa o još jednom detalju. Smeli su da ga sastave samo licencirane računovođe. Ispostavilo se, iako je novina, da to nije bio značajan problem.
„U zaista zanemarljivo malom broju obveznici su dostavili finansijski izveštaj sastavljen od strane knjigovodstvene agencije koja nema licencu, njih oko 240”, precizira Arsović. „Takvi izveštaji su odmah obrađeni i obveznik je obavešten da finansijski izveštaj ne može biti prihvaćen i upisan u Registar. U pravilu većina tih obveznika je u ponovljenom postupku dostavila finansijski izveštaj sastavljen na propisani način. Naravno, za one koji to nisu učinili biće podneta prijava za privredni prestup”.

Kolika je stvarna šteta
U slučaju da ih bude, oni će tek ući u statistiku. Pojedine računovođe, međutim, smatraju da nije sasvim opravdano i neophodno da Agencija za privredne registre podnosi prijave zbog nepodnošenja izjave o neaktivnosti. Jovan Beara, predsednika Udruženja vlasnika računovodstvenih agencija Urva, ističe da se više od 95 odsto prijava u vezi sa računovodstvenim prestupima odnosi na nepodnošenje ili neblagovremeno podnošenje finansijskih izveštaja.
Zakon o računovodstvu predviđa obavezu Agencije da prijavi sve koji to nisu učinili do februara naredne godine, ali bi se tumačenjem Zakona o privrednim prestupima mogli zapitati, da li je to uvek opravdano.
„I sada kao šlag na tortu dolazi Član 2. stav 2 Zakona o privrednim prestupima. Tu se kaže da nije privredni prestup ona povreda propisa o privrednom ili finansijskom poslovanju koja, iako sadrži obeležja privrednog prestupa određena propisom, predstavlja neznatnu društvenu štetnost zbog malog značaja i zbog neznatnosti ili odsutnosti štetnih posledica”, navodi Beara. „Na osnovu ova dva zakona ostaje nejasno zašto Agencija za privredne registre podnosi prijave za nedostavljanje izjave o neaktivnosti“.
On navodi primer udruženja tkalja sa Stare planine koje je posle pet meseci prestalo sa radom i nisu imali nikakve poslovne aktivnosti. U naredne dve godine stigle su im prijave za dva privredna prestupa koji predstavljaju neznatnu društvenu štetu. Takvih udruženja i privrednih subjekata, koji ne posluju godinama ili nisu uspeli da se blagovremeno preregistruju u APR, ima na desetine hiljada. Da su regulatorna tela imala dovoljno sluha, da su usaglašena ova dva zakona, broj privrednih prestupa bio bi jednocifren. Ovako smo zatrpali sudove prestupima koji nisu prestupi i pokvarili statistiku”.
Jedno od rešenja, veruje Beara, bilo bi da sud po službenoj dužnosti donese odluku o brisanju iz registra takvog pravnog lica, po skraćenom postupku. Ili da Poreska uprava pokrene po službenoj dužnosti brisanje pravnog lica iz registra posle dve podnete, odnosno nepodnete izjave o neaktivnosti, uz prethodni pokušaj konsultacije sa zastupnikom tog pravnog lica.
„Zakon o računovodstvu nije jedini u koliziji sa Zakonom o privrednim prestupima”, dodaje Beara. „Tu je i Zakon o sprečavanju pranja novca koji ima masu prestupa na koje se odnosi Član 2 stav 2 Zakona o privrednim prestupima i na koje ukazuje i IV Direktiva EU. I ona preporučuje da se kod određivanja iznosa kazne i vrste prestupa vodi računa o štetnosti prestupa vezano za pranje novca i finansiranje terorizma. Jedan od drastičnih primera je privredni prestup pravnog lica, koji kod uzimanja fotokopije lične karte klijenta, pri identifikaciji ne upiše datum, ne potpiše i, ne daj Bože, ne upiše vreme uzimanja fotokopija lične karte ili pasoša. A radi se o vlasniku male trafike”.
Inspekcija postala prijatelj
Zanimljivo je i iz kojih institucija stiže koliko prijava privrednih prestupa. Iz MUP-a ih je lane, protiv firmi, stiglo 37. Od inspekcija – 289, a neposrednim saznanjem javnog tužioca ukupno jedna (iz oblasti zaštite intelektualne svojine). Od inspekcije, veruje računovođa, nije stiglo mnogo zamerki, pre svega zbog drugačijeg pristupa koji je doneo Zakon o inspekcijskom nadzoru iz 2015. godine.
„Prvi put je veliki deo privrede značajno uticao na tekst zakona“, priseća se Beara. „Ovakav pristup javnoj raspravi doneo je zakon koji je indirektno preobratio inspekcije od neprijatelja malih privrednika u partnera, koji pomaže u stvaranju što boljeg poslovnog okruženja. Cilj je da se preventivnim delovanjem ili nalaganjem mera obezbedi zakonitost i bezbednost poslovanja i postupanje nadziranih subjekata i spreče ili otklone štetne posledice. Shodno Zakonu o inspekcijskom nadzoru, inspekcija sa privrednim subjektom određuje termine inspekcijskog nadzora, a pre samog nadzora pribavlja informacije o ovom subjektu od značaja za njegovo poslovanje”.
Valja imati na umu da ozbiljnije privredne malverzacije treba tražiti u statistici osuđenih za krivična dela. Lane ih je 19 kažnjeno zbog prekršaja u oblasti inetelektualne svojine, 35 za sitne krađe, prevare i utaje. Gradnja bez dozvole je kažnjena u 275 slučajeva, krivična dela proiv privrede su sankcionisana 762 puta. Zbog delovanja protiv zdravlja ljudi osuđeno je 5.277 građana, a protiv životne sredine – 307.