Neki šefovi priznaju da je cilj obaveznog povratka u kancelarije da nateraju ljude da daju otkaz

Izveštaj softverske firme BambooHR otkriva da neki menadžeri govore ono što se obično ne govori: oni koji nameću obavezan rad u kancelariji nadaju se da će to dovesti do dobrovoljnih otkaza – i da će im pomoći u praćenju rada zaposlenih.
Zaposleni su dugo sumnjali da je obaveza povratka u kancelariju – naročito kada se uvodi usred pada prodaje, pada cene akcija ili drugih teških vesti – zapravo “tihi otkazi” ili otpuštanja prerušena u nešto drugo.
Sada, nova anketa pokazuje da su, bar u nekim slučajevima, bili u pravu. Izveštaj koji je naručila softverska firma BambooHR pokazuje da neki menadžeri govore ono što se obično ne kaže naglas: otprilike jedan od pet HR profesionalaca (18%) kaže da su se nadali nekim dobrovoljnim otkazima među radnicima nakon implementacije plana za povratak u kancelariju.
I skoro 37% svih menadžera u anketi reklo je da veruju da je njihova organizacija otpuštala jer je manje radnika nego što se očekivalo odlučilo da da otkaz zbog obaveze povratka.
„Da zaista imam dobre mehanizme za praćenje učinka, ne bih morala da se oslanjam na strategiju povratka u kancelariju da bih otpustila ljude“, kaže Anita Grantam, šefica HR-a u BambooHR-u.
Izveštaj je anketirao nešto više od 1.500 stalno zaposlenih radnika na pozicijama u kancelariji, od kojih je oko 500 bilo na pozicijama HR menadžera, a nešto više od 1.000 na menadžerskim pozicijama.
Među ostalim nalazima: otprilike trećina svih menadžera (32%) priznala je da je praćenje radnih navika zaposlenih bio primarni razlog za njihove odluke o radu u kancelariji, a 42% svih ispitanika smatra da dolaze u kancelariju samo da bi ih videli šefovi i drugi menadžeri.
U međuvremenu, skoro dve trećine radnika u anketi (64%), koji rade na daljinu, priznalo je da se trude da stvore konstantno prisustvo na mreži, fenomen koji izveštaj naziva “efekat zelenog statusa”. Opisuje radnike koji koriste svoje Slack ili Teams ikonice da sugerišu da su onlajn, čak i kada ne rade.
Grantam kaže da u Bamboo-u razmišljaju o svojim politikama za rad u kancelariji i hibridni rad na “saveznom” i “državnom” nivou, aludirajući na različite metode upravljanja. Na “saveznom” nivou, ili širom firme, fokusiraju se na vrednosti koje su važne, kao što je osećaj povezanosti sa kolegama.
Na “državnom” ili timskom nivou, “načini rada” se razlikuju u zavisnosti od potreba grupe, kaže Grantam. Prodajni timovi sa mnogo radnika na početku karijere moraju uglavnom biti u kancelariji, dok ljudi koji su zaposleni za rad na daljinu mogu ostati na daljini. Tehnički timovi mogu provesti dva dana nedeljno u kancelariji radi saradnje, ali rade od kuće ostatak vremena.
„Teško je upravljati, ali mislim da ima mnogo više smisla nego ove široke strategije“, kaže ona. „Ne praktikujemo jednokratne pristupe za procese drugih ljudi – zašto bi odjednom trebalo da se vratimo u kancelariju?“
Izveštaj dolazi u trenutku kada sve više velikih kompanija pooštrava očekivanja vezana za rad u kancelariji, što ponekad može zahtevati preseljenje. Volmart je prošlog meseca rekao da će smanjiti “nekoliko stotina” korporativnih pozicija u isto vreme kada je saopštio da će tražiti od većine zaposlenih koji rade na daljinu da se presele u njegovo sedište u Arkanzasu, kancelarije u San Francisku ili oblasti Njujorka. Prošle godine, AT&T je rekao da smanjuje svoj kancelarijski prostor i da će zahtevati od menadžera da budu u kancelariji tri dana nedeljno, što je Blumberg izvestio da bi moglo naterati 15% zaposlenih da odluče o preseljenju ili napuštanju kompanije.
Prema najnovijim podacima Flex Index-a, koji proizvodi kvartalne izveštaje o politikama i praksama rada na daljinu, oko 37% kompanija ima neki oblik “strukturisanog hibrida”, politike koja zahteva neko vreme u kancelariji i omogućava neki rad na daljinu, dok još 31% zahteva od radnika da budu u kancelariji puno radno vreme. Preostalih 32% su ili potpuno na daljinu ili dozvoljavaju zaposlenima da sami biraju kada će dolaziti u kancelariju.
Džena Mekgregor, novinarka Forbes