U Hrvatskoj postoje firme za „dilovanje“ radnika

Stranih radnika koji u Hrvatsku dolaze iz zemalja koje nisu u Evropskom ekonomskom području (tzv. trećih zemalja) najviše je zaposleno u građevinarstvu, a kako se ispostavlja, značajan je i njihov udeo među radnicima koje hrvatski poslodavci, uz dobijanje posebne potvrde, upućuju u druge članice Evropske unije na privremeni rad.

Reč je o legalnoj proceduri (za razliku od slučajeva kada strani radnici sami odluče da odu trbuhom za kruhom, a u džepu imaju dozvolu za boravak i rad samo u Hrvatskoj), iako sagovornici Forbes Hrvatska napominju da i tu postoji siva zona.

Kako su nam odgovorili iz Hrvatskog zavoda za penzijsko osiguranje (HZMO), koji je nadležan za primenu uredbi EU i upućivanje radnika hrvatskih poslodavaca u države članice EU, Evropskog ekonomskog područja (Norveška, Island i Lihtenštajn) kao i Švajcarsku, u 2023. godini je izdato ukupno 43.848 potvrda A1 za upućene radnike, a čak 11.891 za državljane trećih zemalja, odnosno 27 odsto. Iz Zavoda napominju, doduše, da se navedeni podaci odnose na broj izdatih potvrda, a ne i na, nužno, broj radnika jer je moguće da je istom radniku izdato više potvrda.

Uglavnom se radi o građevinarstvu, a prošle je godine ukupno izdato 68.912 dozvola za boravak i rad stranih radnika u građevinarstvu, prema službenim podacima MUP-a.

Evropski model i hrvatske prilike

Samo u prvih devet meseci prošle godine su građevinske kompanije od usluga pruženih na Evropskom ekonomskom području imale prihod od 215 miliona evra, a u 2022. godini je to iznosilo ukupno 240 miliona evra, kako su za Forbes Hrvatska odgovorili iz Hrvatske privredne komore, pozivajući se na podatke Hrvatske narodne banke. Ukupni prihod svih građevinskih kompanija u 2022. godini je bio pak oko 11 milijardi evra.

Kako u Hrvatskoj godinama nedostaje građevinskih radnika, „uvoz“ se prelio i na tzv. upućene radnike. Uslovi za njih bi trebalo da budu isti, u skladu s evropskim direktivama, kao u zemlji u koju su upućeni, što uključuje jednaka primanja, a doprinosi na platu im se plaćaju u Hrvatskoj.

Mirko Habijanec, direktor građevinske kompanije Radnik iz Križevaca, a ujedno i predsednik HUP-Udruženja građevinarstva, napominje da je ceo model dobro razrađen, a plate se isplaćuju prema kolektivnim ugovorima u zemlji gde su radnici upućeni. Pritom, doprinos za penzijsko i zdravstveno osiguranje se uplaćuju u Hrvatskoj i prema zakonu uvećavaju za 20 odsto. Sindikat građevinarstva Hrvatske je, kako nam kaže predsednica Jasenka Vukšić, u nekim evropskim zemljama, poput Švedske, čak i supotpisnik kolektivnih ugovora.

U praksi ima sive zone

Napominje da se „ozbiljne kompanije drže pravila iz evropske direktive o upućenim radnicima jer žele dugoročno da rade u inostranstvu“, ali nisu sve takve. U evropskoj praksi upućivanja radnika bilo je, naime, raznih nepravilnosti, a kad su u pitanju državljani trećih zemalja, naučna savetnica s Instituta za migracije Sanja Klempić Bogadi upozorava da su oni obično manje informisani o pravima nego domaći radnici.

Kad je 2022. sprovodila istraživanje s različitim učesnicima vezano za zapošljavanje stranih radnika u Hrvatskoj, navodi da su joj sagovornici skrenuli pažnju baš na temu upućenih radnika, odnosno da je to „u praksi poprilično sivi teren i da su česte zloupotrebe posebno kada je reč o državljanima trećih zemalja“.

Komentarišući postojeću praksu upućivanja radnika unutar EU, izdvaja i to da su „doprinosi u matičnoj zemlji često niži nego u zemljama gde su radnici upućeni, što onda čini troškove manjim i daje prednost tim poslodavcima“. Ukratko, i to je konkurentska prednost za dobijanje poslova.

Da postoji svojevsrna siva zona govori i Sunčica Brnardić iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, pozivajući se na iskustva upućenih radnika koji su sindikatu do sada prijavljivali nepravilnosti i probleme (primali su niže plate od, primera radi, nemačkih radnika na istom gradilištu, ili uopšte nisu primili), te spominje da su ranijih godina u Hrvatskoj postojale firme, često registrovane kao društva s ograničenom odgovornošću, koje su praktično bile osnovane samo radi zarade na doprinosima upućenih radnika koji su bili oštećeni, a među njima je bilo radnika iz trećih zemalja.

Problem s firmama koje ‘diluju’ radnike

Jasenka Vukšić kaže da na građevinskom tržištu i danas postoje „divlje firme“ koje se uglavnom bave dilovima s uvozom stranih radnika i njihovim upućivanjem na strana gradilišta nakon što prođe mesec dana od dolaska radnika u Hrvatsku, pri čemu potpisuju razne „kvaziugovore“ o izvođenju poslova s drugim kompanijama. Nema, međutim, konkretnih informacija o takvim slučajevima ili primera jer sindikat nema, kako kaže, kapaciteta da bi se i time bavio. Inspektori bi, kako se iz toga čini, trebalo da provere šta se zbiva (ne samo u Hrvatskoj nego i u zemljama gde su radnici upućeni).

Mirko Habijenec, potvrđuje da na tržištu postoje i takve „crne firme“, ali ocenjuje da problem s njima nije većih razmera, a pogotovo ne u upućivanju radnika u Nemačku gde njegova kompanija ima velikih iskustava.

Sasvim je legalno da državljanina treće zemlje – koji zakonito boravi i radi u jednoj državi članici – poslodavac uputi u drugu državu članicu pod istim uslovima kao i građanina EU, a direktive o upućivanju radnika u potpunosti se primenjuju na takve radnike. U vodiču koji je objavila Evropska komisija stoji da radnik može biti upućen „ako se na njega zakonodavstvo države članice koja šalje radnika primenjivalo najmanje mesec dana pre početka upućivanja“.

Gordana Grgas, novinarka Forbes Hrvatska