Zašto studenti u Austriji uče da donose odluke, a na Balkanu da daju odgovore

Autor: Nemanja Lazendić, bankarski stručnjak i predavač na Univerzitetu primenjenih nauka FH Salzburg

Razlika između obrazovnih sistema ne vidi se na ispitu – vidi se u trenutku kada treba donijeti odluku bez svih informacija.

U bankarskom sektoru takve odluke nisu izuzetak nego svakodnevica. Upravo zato način na koji studenti uče da razmišljaju postaje važniji od samog znanja.

Studirao sam u Austriji, danas radim u bankarstvu i predajem na master studijama predmet Napredne korporativne finansije na Fakultetu primijenjenih nauka FH Salzburg. Kroz rad sa mladim ljudima iz različitih obrazovnih sistema ta razlika postaje vrlo konkretna.

Teorija naspram odluke

U Austriji student finansija ne uči samo modele i definicije. Dobija zadatak: procijeniti investiciju, razumjeti rizik, donijeti odluku i objasniti je.

Ne postoji jedan tačan odgovor. Postoji samo bolja ili lošija odluka – u datom kontekstu.

Na Balkanu obrazovni sistem i dalje u velikoj mjeri nagrađuje preciznu reprodukciju znanja. Student koji zna definiciju često ima prednost nad studentom koji razumije kako da je primijeni.

U realnom sektoru ta razlika postaje skupa.

Šta se dešava kada teorija dođe u praksu

U radu sa klijentima gotovo nikada nemate sve informacije. Odluke se donose pod pritiskom, u okviru regulatornih pravila i uz realna ograničenja.

Jedan jednostavan primjer to jasno pokazuje.

Kada kompanija traži finansiranje, odluka ne zavisi od jedne formule ili jednog modela. Potrebno je uskladiti više faktora – rizik, odnos sa klijentom, regulatorne zahtjeve i dugoročnu održivost.

Kada takvu situaciju prenesem u učionicu, dio studenata pokušava pronaći „tačan odgovor “. Drugi prvo pokušavaju razumjeti kontekst – šta je cilj, gdje su ograničenja i koje su realne opcije.

Upravo ta razlika u pristupu često odlučuje ko će biti spreman za posao.

Gdje Austrija pravi razliku

Prednost austrijskog sistema nije u tome što je savršen. Daleko od toga – spor je i često opterećen administracijom.

Ali ima jednu ključnu prednost: jasnu vezu sa realnim sektorom.

Ta veza ne ostaje samo na nivou predavanja. Veliki broj studenata već tokom studija radi u struci – kroz prakse, part-time poslove ili projekte sa kompanijama.

To znači da studenti ne čekaju kraj studija da bi vidjeli kako izgleda posao. Već tokom fakulteta razvijaju osjećaj za odgovornost, procese i donošenje odluka.

Kada diplomiraju, razlika nije u tome koliko znaju – nego što već imaju iskustvo rada u okruženju koje traži razmišljanje i odgovornost.

Balkan: forma bez suštine

Balkan je formalno usvojio evropski model obrazovanja – bodove, strukturu i nazive programa.

Ali ono što često nedostaje je suština:

– učenje kroz rješavanje problema

– tolerancija na grešku

– direktna veza sa industrijom

Zbog toga studenti često izlaze spremni za ispit, ali ne i za donošenje odluka.

Gdje Balkan ima prednost

Ipak, postoji nešto što se često zanemaruje.

Kada studenti sa Balkana dođu u okruženje koje zahtijeva primjenu, napreduju brzo. Razlog je kombinacija jake teorijske osnove i visoke adaptabilnosti.

Drugim riječima – potencijal postoji.

Ali potencijal bez pravog okvira često ostaje neiskorišten.

Tehnologija mijenja očekivanja

Razvoj tehnologije dodatno naglašava ovu razliku.

Informacije su danas lako dostupne. Samo znanje više nije dovoljno da napravi razliku.

Ono što postaje važno jeste:

– sposobnost razumijevanja konteksta

– postavljanje pravih pitanja

– donošenje odluka u uslovima neizvjesnosti

To su vještine koje se ne razvijaju kroz reprodukciju znanja, nego kroz praksu.

Zaključak

Problem Balkana nije manjak znanja, niti manjak potencijala.

Problem je što obrazovni sistem i dalje u velikoj mjeri nagrađuje tačnost odgovora, umjesto kvaliteta razmišljanja.

Dok god studenti budu učili za ispit, a ne za odluku – razlika će postojati.

Ne zato što ne mogu bolje.

Nego zato što se od njih ne traži da budu bolji.