Čemu služe razgovori MOL-a i Srbije oko NIS-a: Pregovori o tuđoj imovini

Da su pregovori MOL-a i Srbije u vezi sa NIS-om teški, nedugo nakon predsednika Vučića izjavila je i resorna ministarka Đedović Handanović. Kaže da postoje crvene linije preko kojih se neće preći. Najvažnija bi, nameće se logičan zaključak, mogla biti ona koja se tiče garancija za nastavak rada Rafinerije u Pančevu.
Ipak, i ona i predsednik nadaju se potpisivanju međudržavnog sporazuma između dve zemlje. On bi služio, nalik onom kada je NIS prodat Rusima, kao platforma za regulisanje odnosa MOL-a kao većinskog i države kao manjinskog vlasnika ovdašnje naftne kompanije. Uključujući i tih famoznih pet odsto vlasništva koje država namerava da stekne kako bi uvećala postojeći udeo od gotovo 30.
Sa druge strane, nameće se pitanje o čemu tačno pregovaraju dve strane? I odgovor. O još uvek tuđoj imovini.
Naime, dogovor Gasproma i MOL-a nije postignut. Barem ne da javnost išta zna o tome. I ne zna se da li će ga biti. Poslednje informacije s tim u vezi su one koje je MOL podelio još 19. januara ove godine. Tada je saopšteno da je postignut okvirni sporazum za kupovinu većinskog udela ruskih kompanija u NIS-u. I to je sve. Ipak, između okvirnog sporazuma i konačnog kupoprodajnog ugovora postoje razlike.
Da nije tako, ugovor bi već bio potpisan. I ne bi bilo produženja dozvole OFAC-a sa 24. marta na 22. maj ove godine da se ti pregovori o kupoprodaji okončaju.
I dok Rusi ćute o svojim planovima u vezi sa NIS-om, predstavnici države i mađarskog MOL-a dogovaraju se kako će urediti međusobne odnose kao da je NIS već njihov. A nije.
Signali iz Budimpešte
Promena vlasti u Mađarskoj ne bi trebalo da promeni planove MOL-a da postane većinski vlasnik NIS-a. Barem za sada stižu takvi signali iz Budimpšte. Tamošnji analitičari govore da se Peter Mađar sigurno neće protiviti regionalnom širenju MOL-a. Pod tim se podrazumeva plan kupovine većinskog udela u NIS-u.
Iako je sam Mađar na društvenoj mreži X najavio razgovor sa prvim čovekom MOL-a Žoltom Hernadijem u vezi sa energetskom situacijom u toj zemlji, ne očekuje se da bi to moglo značiti revidiranje planova za NIS.
Kako je nedavno za Insajder rekao mađarski analitičar Đerđ Kertes, on veruje da je Peter Mađar govorio o reviziji mađarsko-ruskih energetskih dogovora koji su tamo tajna. I to ne uključuje, kako on veruje, potencijalnu kupovinu većinskog paketa akcija NIS-a od strane MOL-a.
„Kad je reč o tome da MOL kupi deo NIS-a, buduća Vlada želi da podrži mađarske kompanije da investiraju u regionu. Dakle, ne žele da zaustave ili otežaju proces, već će podržati MOL“, kazao je on.
MOL ima interes da kupi srpsku naftnu kompaniju. Naročito, ako uspe da izdejstvuje u pregovorima sa Dubravkom Đedović uslove koji su zadovoljavajući za tu kompaniju.

Nema, dakle, za sada signala da bi Mađar u tom smislu mogao da utiče na promene planova MOL-a. Kao što se ne veruje ni da bi odnosi Srbije i Mađarske mogli biti pogoršani u meri da se odustane od ove kupovine. Iako prve trzavice na relaciji Vučić – Mađar već postoje. I biće ih, sigurno, i u budućnosti.
NIS je ruski, mada se tako ne čini
Ipak, u ovom igrokazu, koji naročito forsira ministarka Đedović Handanović svojim „izletima“ na društvenoj mreži Instagram, poput onoga kada je uspavljujući dete obelodanila da je produžena licenca OFAC-a za rad NIS-a do 16. juna, namerno je prenebregnuta činjenica da se pregovara o još uvek tuđoj imovini.
To što Peter Mađar ne pokazuju da ima nešto protiv da MOL kupi ruski udeo u NIS-u, ne znači da isto smatra i zvanična Moskva. Naime, podsetimo se da Moskva nije čestitala pobedu Mađara na izborima. Zvanično objašnjenje bilo je da čestitka izostaje jer je reč o neprijateljskoj zemlji koja podržava sankcije prema Rusiji. Ipak, Moskva ne krije činjenicu da je u Viktoru Orbanu imala sagovornika.
Naime, bez obzira na činjenicu da Peter Mađar ne planira radikalni zaokret u energetskoj politici Mađarske, jer bi on skupo koštao tamošnje stanovništvo i privredu, odnos prema EU i Rusiji će se menjati. „Povratak Mađarske u Evropu“ značiće, izvesno, i drugačiju spoljnu politiku ove zemlje. I veći stepen usklađivanja sa politikom EU prema Rusiji.
Test nepoverenja
A to može značiti da Rusiji takva Mađarska, odnosno takav MOL više nije partner kakvog su imali do 12. aprila. Ključnu ulogu u ovoj igri, dakle, i dalje imaju Rusi jer su oni vlasnici većinskog paketa akcija. I oni će odlučivati da li je MOL i dalje poželjan kupac ili više nije.
Pogotovo, ako su pređašnji dogovori na relaciji Orban-Putin vođeni tako da ruske kompanije nakon rata i sankcija povrate vlasništvo u NIS-u. A o tome se sve vreme spekulisalo u javnosti.
U prilog ovoj tezi ide i činjenica da je Rusija uporno sve ovo vreme odbijala da prihvati ponudu Srbije da kupi sadašnji ruski udeo. Iako Srbija nije potezala pravo preče kupovine koje je imala na raspolaganju, Rusi nijednog momenta nisu pokazali volju da NIS bude „vraćen“ Srbiji.
Aleksandar Vučić je svojevremeno tvrdio da nikada nije dobio jasan odgovor zašto Gasprom ne želi da Srbija kupi njihov udeo. Pogotovo što je nudila više novca nego što bi dobili od nekog drugog kupca.
Drugim rečima, ili je posredi neko nepoverenje i lični odnos na relaciji dva predsednika. Ili se pak radi o tome da Rusija ne veruje da će joj udeo u NIS-u biti vraćen kada se za to stvore uslovi.
Tim pre je sada neizvesnije može li onda ruska strana verovati novoj vlasti u Mađarskoj, pa potencijalno i novoj upravi koja bi mogla da zameni sadašnju u MOL-u.
Nisu žurili ni do sada, zašto bi sada
Podsetimo, OFAC je rok za konačni dogovor produžio do 22. maja. Ipak, nema naznaka da se pregovori o kupovini finaliziraju. Osim što srpska strana naprasno pregovara sa upravom MOL-a kao da je ugovor već potpisan.
Sa druge strane, niko više i ne pominje ulogu arapskog ADNOC-a u ovom dogovoru. Ni jedni ni drugi nisu saopštili da je zajedničko preduzeće koje bi trebalo da kupi ruski udeo formirano. Niti kakva je vlasnička struktura u njemu.
„Vlast u Srbiji se ponaša kao da je ugovor između Gasproma i MOL-a potpisan, ali nije. Ili to barem nije javnosti saopšteno. Više mi ovo liči na neko predizborno zamajavanje, nego na stvarni pomak u pregovorima. Pošto je bilo više nego jasno da se Srbija ništa ili malo šta pita poslednjih godinu dana kada je reč o NIS-u, sada se pokušava nametnuti utisak da od nje mnogo zavisi. Da ona vodi glavnu reč i da ona ima crvene linije preko kojih neće preći“, kaže jedan od sagovornika Forbes Srbija.
Pogotovo što još uvek nije jasno ni da li će sadašnji pregovarači na čelu MOL-a dugo još imati mandat da u tim pregovorima učestvuju. Ukoliko se, pak, ispostavi tačnim da bi uprava MOL-a sa dolaskom nove vlasti mogla biti promenjena.
Upitno je i koliko bi takav razvoj događaja mogao da utiče na reviziju tog sporazuma koga planiraju da potpišu Srbija i Mađarska, a sa tim i obaveze koje su dve strane preuzele.
Rafinerija kamen spoticanja
Ako se setimo da je predsednik Srbije u januaru izjavio kako je velikim naporima Srbija uspela da nagovori MOL da prerada nafte u Pančevu bude neizostavni deo dogovora, jasno je da se tu lome koplja.
Jer, MOL-u pančevačka rafinerija ne znači u meri u kojoj je značila Gaspromu. I nije izvesno da Srbija može od MOL-a, pod uslovom da je on izvesno budući većinski vlasnik, dobiti garancije kakve je dobila od Gasproma. A koje se tiču modernizacije i kontinuiranog rada Rafinerije.

Naši neimenovani sagovornici kažu da nijedna privatna kompanija nikada neće dati trajne garancije za nešto ukoliko nije sigurno da je to u njenom ekonomskom interesu. Tako je i sa mađarskim MOL-om. Zato je izvesnije da će u tom sporazumu čije se potpisivanje očekuje, odredba o radu Rafinerije biti formulisana da garantuje njen rad ukoliko je to u poslovnom interesu većinskog vlasnika. I do tog roka.
Prema njihovom objašnjenju MOL ne bi imao interes da u ovom trenutku gasi Rafineriju. To, međutim, ne znači da se to ne bi desilo u budućnosti. Ukoliko bi se ispostavilo da je MOL-u isplativije da u Srbiju doprema derivate, umesto da sirovu naftu prerađuje u Pančevu.
Pored Rafinerije pominje se u javnosti i da Srbija želi da zadrži pravo preče kupovine koje sada ima, a da MOL nije baš voljan da im to dozvoli.
Šta je sa produktovodom
Poslednjih dana u domaćim medijima, a povodom promene vlasti u Mađarskoj, često se govorilo o naftovodu koji bi Srbiju povezao na rusku Družbu. I koji bi trebalo da se gradi između Srbije i Mađarske. U senci toga, pak, ostala je informacija da je Srbija sa Mađarskom uporedo sa ovim planirala i izgradnju produktovoda, odnosno cevovoda kojim bi se dopremali derivati.
Ovakav produktovod pominjao je poslednjih meseci i sad već odlazeći mađarski ministar spoljnih poslova Sijarto. Ali, što je još značajnije, pominjala ga je i srpska resorna ministarka.
Kako je svojevremeno rečeno u Ministarstvu energetike „Srbija razmatra opcije izgradnje produktovoda sa Mađarskom i Rumunijom“. Tada je rečeno da je Transnafta koja je potencijalni investitor za naftovod do Mađarske, već uradila SWOT analizu i za produktovod. Kao i da je o tome bilo razgovora između Aleksandra Vučića i Viktora Orbana.