Da ih je iko iz države pitao, privrednici bi ovako skrojili budžet

Šta kažu srpski privrednici o raspodeli novca iz državne kase. Gde bi trebalo više ulagati i kako usmeriti novac poreskih obveznika, a gde mu nije mesto
„Izašao bih na ulicu da podržim povećanje poreza privredi za pet odsto!“
Dok većina naših privrednika, sa kojima je Forbes Srbija razgovarao, smatra da su porezi veliki i da ih treba smanjiti „jer otežavaju razvoj kompanija“, ima i onih koji razmišljaju drugačije. Doduše, uz jedan uslov.
„Meni je veoma važno ulaganje u prosvetu odnosno u obrazovni sistem zemlje. Toj prosveti dajete svoje najveće blago, svoju decu. U tom smislu, ja sam za to da se podignu porezi za pet odsto, ali da se taj novac uloži u prosvetu. Izašao bih na ulicu da to podržim“, kaže za Forbes Srbija Nebojša Matić, vlasnik firme Mikroelektronika, koja pravi hardverske i softverske alate za rad sa mikrokontrolerima.
To je samo jedan od predloga privrednika u kom smeru bi predstavnici vlasti trebalo da usmere novac za 2024. iz državne kase koju su nedavno ‚skrojili‘.
Zakon o budžetu za 2024. usvojen je 26. oktobra glasovima većine narodnih poslanika u Skupštini Srbije.
Kako je istakla Vlada Srbije u zvaničnom saopštenju, kada je 5. oktobra usvojila Predlog zakona o budžetu za narednu godinu, on će biti, ni manje ni više nego – razvojni.
To podrazumeva, kako su objasnili, „nastavak visokih ulaganja u kapitalne investicije i izgradnju auto-puteva, brzih pruga, škola, bolnica“, ali i „nastavak politike povećanja plata i penzija i zaštite životnog standarda građana“.
Izašao bih na ulicu da podržim povećanje poreza privredi za pet odsto!
Nebojša Matić, Mikroelektronika
Da je budžet za narednu godinu razvojni, ponovio je i ministar finansija Siniša Mali obrazlažući predlog zakona pred poslanicima Skupštine Srbije 23. oktobra.
„Uprkos globalnoj krizi, naša ekonomija ide napred i želimo da tim putem nastavimo i naredne godine“, istakao je Mali.
Nakon trodnevne rasprave u Skupštini i usvajanja budžeta, Mali je naglasio da je „usvojeni budžet za narednu godinu garancija daljeg podizanja standarda građana i nastavka politike razvoja, on je nastavak započetih projekata, građevinskog i infrastrukturnog preporoda Srbije“.
Šta piše u budžetu
Tim budžetom predviđeni su ukupni prihodi i primanja u državnoj kasi u iznosu od 2.040,9 milijardi dinara (oko 17,3 milijardi evra), što je za 136,9 milijardi dinara, odnosno 7,2 odsto, više u odnosu na iznos prihoda koji je predviđen rebalansom budžeta za ovu godinu.
Planiran je deficit od 197 milijardi dinara (1,67 milijardi evra) ili 2,2 odsto BDP-a i manji je od ovogodišnjeg (u rebalansu budžeta) za 0,6 odsto BDP-a.
Ekonomija će, kako je procenilo Ministarstvo finansija, rasti sledeće godine po stopi od 3,5 odsto i predviđa se da će BDP dostići 75 milijardi evra, što bi bilo za oko šest milijardi više nego u 2023.
U budžetu je predviđeno i povećanje plata za zaposlene u javnom sektoru za 10 odsto, povećanje minimalne zarade za 17,8 odsto i povećanje penzija od 14,8 odsto.
Kao još jednu karakteristiku budžeta za narednu godinu, ministar finansija naveo je „nikada veće kapitalne investicije“ od 598,8 milijardi dinara (5,07 milijardi evra), odnosno 6,8 odsto BDP-a, kao i „nikad veća izdvajanja“ za poljoprivredu od 118,8 milijardi dinara.
Zanimljivo je da je budžetom predviđen rast svih poreskih prihoda, osim poreza na dobit preduzeća, kao i to da je država za 2024. smanjila iznos ukupnih subvencija.
Mnogo rada donosi mnogo veće poreze

Za Nebojšu Matića nije sporno da država treba da ima dosta novca.
“Činjenica je da država ima puno izdataka, kao na primer za vojsku ili zdravstvo, i da to nisu sektori koji prozvode. S druge strane, ulaganja u infrastrukturu imaju povratnu vrednost jer izgradnja auto-puteva donosi dobit kroz promet robe, putarinu…”
Kako se državni budžet puni od poreza, logično je, kaže on, da poreski prihodi budu veliki.
„Zbog velikih rashoda, državi treba mnogo para. Taj veliki novac dolazi od mnogo rada i od poreza na taj rad. Dakle, ako firme i cela privreda ne rade uspešno i produktivno, tog novca nema. Dobro stanje u državnoj kasi dobro je za sve jer kada se ‘pumpa’ onda svi rastemo”, objašnjava Matić.
Da novac uložen u obrazovanje nikada nije uzaludan slaže se i Dragoljub Vukadinović, osnivač i predsednik Metalac grupe.

„Najveći kvalitet jeste znanje i najviše novca iz budžeta treba usmeriti u obrazovanje, ali i u zdravstvo. Za to novac nikada nije bačen. Takođe, kapitalne investicije potrebne su za gradnju puteva, energetskih trasa, telekomunikacione infrastrukture ili za nove industrijske objekte, kako bi privreda Srbije bila jača”, ističe on za Forbes Srbija.
S druge strane, kako dodaje, neophodno je konačno reformisati državnu upravu i posebno javna preduzeća jer su oni „velike trošadžije budžeta, a pritom su neefikasni“.
Najviše novca iz budžeta treba usmeriti u obrazovanje, ali i u zdravstvo. Za to novac nikada nije bačen
Dragoljub Vukadinović, Metalac
Ulaganje u prosvetu značajno je i za Zoranu Milidrag, predsednicu eCommerce Asocijacije Srbije koja okuplja male biznise. Kako kaže za Forbes Srbija, država je bogata onoliko koliko su joj jaki poljoprivreda, realni biznis i obrazovanje.
„Iz toga je jednostavno zaključiti gde treba da budu i najveća ulaganja. Ono što je još važnije od samog ulaganja je dugoročni plan i kratkoročna realizacija tog plana po fazama. Ukoliko se samo fokusiramo na ulaganja, bez vizije i stabilnosti, onda ne možemo ni da očekujemo održivost i realni rast“, ističe Milidrag.
Prema njenim rečima, potrebno je i da država „radi na osnaživanju žena i ženskog preduzetništva“ i da u tom smeru ulaže budžetski novac.

„Postoje izvori finansiranja za žensko preduzetništvo koji su konstantno otvoreni, ono što nedostaje su održive ideje. Trebalo bi sistemski više ulagati u edukaciju i ohrabrivanju žena da pre svega razumeju svoje mogućnosti i kako one korespondiraju sa potrebama tržišta“, navodi ona.
Kako su za bolje poslovanje celokupne privrede značajni troškovi koje ima, a tu veliku stavku zauzimaju porezi, tema prihoda budžeta uvek je zanimljiva za vlasnike i direktore kompanija koje i pune državnu kasu.
U tom smislu, Vukadinović iz Metalca ističe da su porezi dosta visoki i da država treba da ih smanji.
„U Srbiji su porezi i doprinosi za privredu najveći u Evropi. Treba ih smanjiti. U takvim uslovima privreda ne može ‚da diše‘. Sa manjim poreskim opterećenjem mogla bi više da ulaže i da razvija svoje kapacitete“, smatra Vukadinović.
‚Najsrećnija sam kada platim veliki porez na dobit‘
Zoran Matijević, direktor agrara u kompaniji Matijević, takođe ističe da bi poreze trebalo smanjiti, ali on to poredi sa subvencijama države.
„Uvek sam pre za smanjenje poreza, nego za subvencije iz budžeta. Ne mogu domaća i strana preduzeća da imaju isti porez na dobit. Nije fer da moja firma, koja posluje ovde u zemlji i koja tu ostavlja zaradu, plaća istu stopu poreza na dobit kao kompanija koja je prijavljena na Kipru. Nelogično je da platimo isti porez, a da oni iznose profit i ulažu novac na drugom mestu, dok mi domaći ovde plaćamo i sve ostale naknade i poreze državi“, objašnjava on.
O porezu na dobit zanimljiv stav iznosi Snežana Obradović, direktorka i vlasnica firme Aleđo koja se bavi CNC mašinskom obradom.

“Najsrećnija sam kada platim veliki porez na dobit firme jer to znači da sam dobro poslovala”, kaže naša sagovornica.
Ipak, stope poreza za privredu su i prema njenom mišljenju velike, jer se s njihovim rastom povećavaju i svi troškovi poslovanja.
„Država treba da smanji poreze jer ovakve stope opterećuju privredu. Nije dobro usmeriti budžet ka potrošnji, odnosno ka rastu plata u javnom sektoru i penzija. Umesto toga, bolje je pomoći domaćoj privredi. Nema dovoljno podsticaja za nas. Država bi trebalo da vodi računa o domaćoj proizvodnji, kako je podstaći da bismo imali svoje proizvode koje možemo da plasiramo na strana tržišta, a ne da sve uvozimo“, kaže za Forbes Srbija Snežana Obradović.
Poreska politika brine i male biznise.
“To je kompleksna tema kojom bi trebalo da se bave pre svega eksperti u ovoj oblasti, ali ako je gledamo iz perpektive opšteg dobra, ja sam pristalica švajcarskog sistema varijabilnog oporezivanja malog biznisa. Upravo bi ovaj segment trebalo posebno osnažiti kroz jasna pravila. Kod nas je i dalje nedovoljna informisanost, u najvećoj meri, malog biznisa u vezi sa pravima i obavezama. A s druge strane, svaki mali biznis će vam reći da se oseća kao da radi samo za poreze i ostale dažbine. U sferi e-commerce od ove godine uvedena je fiskalizacija, koja je dodatno uzdrmala taj segment, pre svega zbog nedovoljnog razumevanja ljudi iz biznisa u vezi s pravilima te igre”, naglašava Zorana Milidrag.
Nije fer da moja firma, koja posluje ovde i ovde ostavlja zaradu, plaća istu stopu poreza na dobit kao kompanija koja je prijavljena na Kipru
Zoran Matijević, Industrija mesa Matijević
Ona veruje da je rešenje u varijabili kada su u pitanju potraživanja od strane države, kao i u edukaciji ljudi da razumeju šta su zapravo ta potraživanja.
Poljoprivredni budžet – socijalna kategorija
Podsticaji za strane kompanije, koji su predviđeni i budžetom za narednu godinu, izgleda da su ‚kost u grlu‘ domaćim privrednicima i vlasnicima biznisa. Za neke od njih opravdani su samo ako je to jedini način da neka strana kompanija dođe u Srbiju.
“Prava srpska preduzeća su protiv subvencija strancima. Ali, ako ne postoji drugi način da se oni privuku i da dođu u Srbiju, onda je to u redu. Oni ipak ovde posluju i zapošljavaju ljude za koje je bolje da imaju bilo kakvu platu nego nikakvu. To je isto kao kada biste rekli da ako nemate pečenje u kući nećete ni jesti”, slikovito opisuje svoj stav Nebojša Matić.
Na svoju vodenicu, po pitanju raspodele državnog novca, tera direktor agrara u kompaniji Matijević jer ga više brine budžet za poljoprivredu. Tvrdi da on nije razvojni već da je pre socijalna kategorija, iako ga je Siniša Mali ocenio ‚nikad većim‘.
„Novac koji se izdvaja za poljoprivredu treba da bude mnogo veći. Pogrešna je politika države da samo finansira male farmere, dok za one velike smatra da im ne treba pomoć. To je kao da finansirate rekreativne sportiste, a posle očekujete da idu na olimpijske igre. Nisu to velike investicije i one bi se vratile u roku od pet godina“, objašnjava Zoran Matijević.

Ni on ne podržava subvencionisanje stranih investitora novcem poreskih obveznika.
„Najbolje je da država napravi plan kako da podigne domaću proizvodnju, da popiše šta nam i koliko nedostaje pa da tu ulaže, a ne da uvozimo ono što možemo sami da proizvedemo. Tu najviše mislim na meso, mesne prerađevine, mleko i mlečne proizvode. Mi smo veliki proizvođači i izvoznici žitarica, pšenice i kukuruza i možemo sami da pospešimo stočarsku proizvodnju“, zaključuje Matijević.
A na kraju 2024. visina dobiti svakog pojedinačnog preduzeća, ako je bude bilo, govoriće sama za sebe. Ipak, kako je sama država budžetom projektovala, jedini porez koji će biti manji nego ove godine jeste onaj koji očekuju od dobiti firmi.
Nosioci vlasti izgleda da su svesni da će preduzeća, odnosno cela privreda, sledeće godine lošije poslovati. Tako im je barem ona skrojila ambijent za takve poslovne rezultate.