ISTRAŽUJEMO Međuzbir, reprezentacija i račun bez QR koda: Kako ugostitelji zaobilaze plaćanje poreza

Račun na kome piše „reprezentacija“, bez iskazanih cena, QR koda i elemenata koje zakon propisuje za fiskalni račun, uz rukom dopisan konačan iznos. Upravo takav papir nedavno je u jednom restoranu, u centru grada, dobila novinarka naše redakcije. Samo nekoliko meseci kasnije, sličnu situaciju doživeo je i njen kolega – račun sa oznakom „međuzbir“ i napomenom da sačeka fiskalni račun koji nikada nije dobio.
Pomenute situacije su otvorile pitanje koliko su ovakve prakse česte u ugostiteljstvu i šta znače papiri koji liče na fiskalni račun, ali to zapravo nisu. Poreski stručnjaci za Forbes Srbija upozoravaju da se u takvim situacijama često radi o neevidentiranju prometa i mogućem izbegavanju plaćanja poreza.
Čemu služe ovi računi?
Predsednik Udruženja poreskih savetnika Aleksandar Vasić za Forbes Srbija ističe da dokumenti sa oznakama „međuzbir“, „predračun“, „proforma“, „reprezentacija“ i slično, nisu fiskalni računi koji je ugostitelj dužan da izda prilikom prometa na malo.
„Takvi dokumenti mogu imati neku drugu ulogu. Kao na primer, pregled porudžbine, kontrolu konzumacije ili obračun reprezentacije. Ipak se njihovim izdavanjem ne smatra da je promet uredno evidentiran. Ukoliko fiskalni račun nije izdat, ugostitelj izbegava da se evidentira promet, što direktno utiče na manje plaćanje poreskih obaveza“, ističe Vasić.
Nefiskalni dokumenti, navodi on, mogu imati svoju ulogu kao privremeni ili pomoćni dokumenti koji prethode izdavanju fiskalnog računa.
„Na primer, konobar može gostu doneti pregled računa radi provere narudžbine ili podele troškova među gostima. Takođe, određeni ugostiteljski softveri generišu interne obračune sa oznakama poput ‘međuzbir’ ili ‘račun za sto’. Međutim, ukoliko se postupak završi naplatom, a gost ne dobije fiskalni račun, tada postoji osnov za sumnju da obaveza fiskalizacije nije izvršena na propisan način“, objašnjava Vasić.
Ipak, u razgovoru za Forbes Srbija, Vasić navodi i da se može desiti da je reč samo o običnom propustu zaposlenog koji je zaboravio da uruči fiskalni račun, iako je promet fiskalizovan. Međutim, češće se radi o svesnom neevidentiranju prometa preko elektronskog fiskalnog uređaja. Odnosno o tome da fiskalni račun uopšte nije izdat.
Značajnu ulogu imaju građani
Vasić ističe da Poreska uprava raspolaže podacima koji se elektronski prenose sa fiskalnih uređaja u realnom vremenu i može da analizira promet, obrasce poslovanja i određene anomalije.
„Pored toga, kontrole se sprovode i neposrednim nadzorom, uključujući tzv. kontrolne kupovine. Ipak, kao i kod svakog sistema kontrole, nije moguće u realnom vremenu proveriti svaku pojedinačnu prodaju. Zbog toga značajnu ulogu imaju i građani koji treba da imaju svest o značaju insistiranja na fiskalnom računu“, priča Vasić.
Takođe, digitalizacija poslovanja i društvene mreže doprineli su tome da građani lakše uoče i prijave nepravilnosti, pa je moguće da je vidljivost ovakvih slučajeva danas veća nego ranije, priča Vasić.
Zakonska obaveza je jasna, ističe on.
„Svaki promet koji podleže fiskalizaciji mora biti evidentiran preko elektronskog uređaja. Teorijski, svaki sistem može biti predmet pokušaja zloupotrebe, ali je novi model elektronske fiskalizacije značajno suzio prostor za neprijavljivanje prometa u odnosu na ranije periode“.

Šta fiskalni račun treba da sadrži?
| Zakon o fiskalizaciji jasno propisuje šta sve treba da sadrži fiskalni račun. To su sledeći podaci: -vrsta računa -tip transakcije -naziv obveznika fiskalizacije i jedinstvena oznaka poslovnog prostora -poreski identifikacioni broj (PIB) obveznika fiskalizacije -PIB pravnog lica, odnosno obveznika poreza na prihode od samostalne delatnosti u smislu zakona kojim se uređuje porez na dohodak građana, ako je korisnik isporučenih dobara i pruženih usluga, odnosno obveznik poreza na prihode od samostalne delatnosti u smislu zakona kojim se uređuje porez na dohodak građana -naziv, šifru ukoliko je obveznik fiskalizacije koristi za označavanje dobra, odnosno usluge, količinu, jedinicu mere, cenu po jedinici mere, oznaku poreske stope i vrednosti evidentiranog prometa dobra, odnosno usluge -specifikaciju poreskih stopa -iznos poreza po poreskim stopama -ukupan iznos poreza -ukupnu vrednost evidentiranog prometa, ukupan iznos za uplatu (uz napomenu ako je plaćanje izvršeno putem avansa), način plaćanja (gotovinom, instant transferom odobrenja, čekom, platnom karticom, na drugi bezgotovinski način i sl.), uplaćen iznos i iznos razlike za povraćaj kupcu dobara, odnosno korisniku usluga -dan, mesec, godinu, sat, minut i sekund sačinjavanja fiskalnog računa -jedinstveni redni broj fiskalnog računa -jedinstveni redni broj fiskalnog računa po vrsti računa i tipu transakcije -dvodimenzionalni bar-kod (QR – Quick Response) za verifikaciju koji sadrže sve elemente elektronskog potpisa kada se štampa fiskalni račun ili hiperlink za verifikaciju kada se fiskalni račun izdaje u elektronskoj formi -poziv na broj drugog fiskalnog računa, odnosno drugog relevantnog dokumenta, ukoliko postoji potreba |
Za neizdavanje fiskalnih računa, propisane su prekršajne sankcije za pravno i odgovorno lice u pravnom licu, koje se kreću u rasponu od 30.000 do dva miliona dinara, a u određenim slučajevima mogu biti izrečene i mere zabrane obavljanja delatnosti. Visina konkretne sankcije zavisi od okolnosti slučaja, vrste prekršaja i statusa obveznika.
Šta građani mogu da urade ukoliko posumnjaju da nisu dobili validan fiskalni račun?
Ukoliko posumnjaju da nisu dobili validan fiskalni račun, građani najpre mogu da provere da li dokument koji su dobili sadrži elemente fiskalnog računa i QR kod propisan sistemom elektronske fiskalizacije. Skeniranjem ovog koda telefonom, građani mogu da provere i da li je račun ispravan. Tačnije, da li je evidentiran kod Poreske uprave.
„Građani predstavljaju važan deo sistema kontrole, jer upravo oni neposredno učestvuju u transakciji i mogu da uoče situacije koje nisu vidljive kroz redovne kontrole. Kupci svoju ulogu ne treba da razumeju samo kao produženu ruku države, već kao borbu za sopstveni interes, jer kupac kroz cenu koju je platio plaća i porez koji je namenjen upravo za finansiranje javnih potreba. U slučaju neevidentiranja prometa, ugostitelj taj novac zadržava za sebe umesto da ga usmeri u budžet. Onaj građanin koji ne insistira na računu i na taj način podržava nezakonito ponašanje trgovaca suštinski se direktno odriče dela svog novca“, zaključuje Vasić.
Izdavanje računa koji liče na fiskalni, ali to nisu
Poreski savetnik Đerđ Pap za Forbes Srbija ističe da računi, poput onih sa naznakama „međuzbir“ i „reprezentacija“ nisu fiskalni računi jer se tačno zna šta fiskalni račun mora da sadrži. Ono što odudara od uobičajene sadržine nije fiskalni račun.
„Ljudi se snalaze i nude nešto što izgleda kao fiskalni račun, a to nije. To je sada veoma lako proverljivo. Ukoliko imate takav nekakav papir i odete kod poreskog inspektora, on to može vrlo lako da proveri. Mada, mislim da i vizuelno kada se pogleda, to se može videti“, ističe Pap.
Izigravanje propisa
Takvi računi, navodi, ne mogu biti regularni.
„To je jednostavno izigravanje propisa. Ranije, dok sve ovo nije bilo podignuto na nivo interneta, odnosno povezano sa realnim vremenom, to je bilo lakše. Sada, kako se izda fiskalni račun, istog trenutka se to može videti na odgovarajućem mestu. Dakle, pre nego što se to desilo, a to je doneo novi propis, onda je čak i bilo nekih softverskih rešenja koja su preskakala fiskalizaciju. Čak su ta rešenja tada bila i bolja jer ste mogli da dobijete nešto što zaista izgleda kao fiskalni račun, ali to nije, jer je nekako softverski zaobišao puteve koje mora da prođe fiskalni račun. Sada to nije moguće izbeći“, objašnjava Pap.
Najsigurniji način da građani provere regularnost jeste da papir koji dobiju odnesu poreskom inspektoru. Na taj način, kako Pap ističe, inspekcija ima sa čime da uporedi dokument.
„Registrovanje fiskalnih računa u realnom vremenu omogućava i različite druge vrste kontrola. Poreska uprava može da vidi da neko u određenom periodu nije izdavao račune ili je u isto vreme, na primer, bilo značajno više ili manje računa. Uz dobar pregled i čitanje šta ti podaci govore, to može biti osnov za odlazak tamo gde se može videti neka nelogičnost na bazi podataka koja je njima dostupna“, kaže Pap.

Šta se izbegava ovim računima
Na naše pitanje šta se ovim računima izbegava, Pap ističe PDV. Ali ne samo to.
„Naravno da se izbegava nešto. Kad to kažem, mislim pre svega na PDV, ali ne samo to. I taj prihod oporezuje se PDV-om i država kada je apelovala na to da se traži račun, pre svega je mislila na PDV. Ne treba zanemariti ni to da je to prihod koji se oporezuje porezom na dohodak građana. U ugostiteljstvu to je veoma velika razlika u ceni. To je 100 i više odsto. Ukoliko je kafa 300-400 dinara, njena proizvođačka cena sigurno nije veća od 100-120. Tako da ta razlika ulazi u porez na dohodak građana. Zapravo na osnovicu poreza na dohodak građana, a na to se plaća porez na dohodak građana ili porez na dobit ako je u pitanju pravno lice“, objašnjava Pap.
Strogo gledano, Pap ističe da bi fiskalni računi morali da se izdaju onda kada je promet nastao.
„Promet je nastao u trenutku kada vam je konobar spustio kafu na sto. Praktično bi onda to tada trebalo da bude naplaćeno. Ako se to ne radi, svi mi u nekom trenutku tražimo račun, i to je okej, i to se može tolerisati. Ipak, očigledno se to koristi, klauzulom na tom papiru kojeg dobijate na kome piše ‘sačekajte fiskalni račun’, a on nikada ne stigne, jer su vam naplatili na bazi onoga što nije fiskalni račun. I tada se vi zapitate – šta onda da čekam ako sam platio“, kaže Pap.
Pap kaže i da je sve stvar discipline koje se stvara kontrolom i pravilnim odnosom prema poreskim obveznicima.
Kako to funkcioniše softverski
Sagovornik Forbes Srbija koji se bavi izgradnjom softverskih rešenja za fiskalne kase, koji je želeo da ostane anoniman, navodi da trošak najverovatnije jeste evidentiran u sistemu. Ipak, taj trošak nije registrovan kao regularno naplaćena stavka, već pod posebnom kategorijom „reprezentacija“.
Prema njegovim rečima, ugostiteljski softveri često imaju posebne odeljke ili stolove namenjene vlasnicima objekata i njihovim gostima, te je moguće da su računi prebačeni upravo na takav sto. Nakon toga, trošak je verovatno odštampan kao „reprezentacija“, kako bi kasnije bio storniran ili premešten u kategoriju koja se ne naplaćuje.
„Nije odštampan konačan račun. Taj račun sa naznakom reprezentacija može da bude i kao neka narudžba, odnosno vrsta predračuna. Tu otprilike stoji spisak onoga šta ste naručili i na osnovu toga kelner donosi narudžbu. On onda to mora da naplati ili pre naplate da dostavi fiskalni račun. Svaki fiskalni račun na sebi mora da ima naznaku ‘promet prodaje’. Svi ostali koji izađu iz kase ili programa, na sebi treba da imaju naznačeno da se ne radi o fiskalnom računu. A ‘reprezentacija’ je neki interni dokument samog softvera“, objašnjava on.
Sagovornik ističe i da je uvođenje novog sistema fiskalnih kasa 2022. godine delom bilo podstaknuto problemima u ugostiteljskom sektoru. Kako navodi, pojedini restorani koristili su različite softvere koji su omogućavali da se promet evidentira ili preusmerava na načine koje je bilo teško kontrolisati. Prema njegovim rečima, Poreska uprava je pokušavala da proveri pojedine programe i utvrdi kako funkcionišu, ali nije uvek mogla da prati tok svih transakcija. Zbog toga je uveden novi model fiskalizacije, prema kojem se podaci o računu najpre šalju Poreskoj upravi na evidentiranje, a tek potom se račun štampa za kupca.
Redakcija Forbes Srbija je u dva navrata zatražila odgovore od Poreske uprave, ali do objavljivanja teksta nije dobila povratne informacije.

Statistika
Podsetimo, u 2024. godini poreska inspekcija je izvršila 4.586 kontrola evidentiranja prometa, pri čemu je mera privremene zabrane obavljanja delatnosti, zbog neevidetiranja prometa preko elektronskog fiskalnog uređaja i/ili neprijavljenih radnika izrečena u 2.654 objekata (57,87%). Tada je najveći broj nepravilnosti, odnosno izrečenih mera privremenog zatvaranja objekata, u odnosu na broj izvršenih kontrola, bio kod:
- pekara – 74,88%
- trgovinskih radnji – 58,05%
- ugostiteljskih objekata – 57,18%
- frizerskih i kozmetičkih salona – 53,39%
Poređenja radi, u 2025. godini broj kontrola bio je nešto manji – 4.051, dok je kazna izrečena u 2.059 objekata.
Od 2.059 privremeno zatvorenih objekata, procenat zatvaranja po delatnostima je:
- trgovina – 44,44%
- ugostitelji – 32,10%
- pekare – 11,03%
- ostale delatnosti – 12,43%.