Izvršni direktori zahtevaju vraćanje u kancelariju, dok se gomilaju dokazi protiv

Potrebno vam je sveže oružje da biste ubedili šefa da zaposleni ne bi trebalo da se vrate u kancelariju? Dve nove studije sugerišu da rad na daljinu ne samo da mami raznovrsnije i iskusnije kandidate koji su spremni da menjaju veću platu za fleksibilnost – već se čini da kancelarijske smernice ne povećavaju finansijske performanse, već, umesto toga, narušavaju zadovoljstvo poslom.
Ova saznanja proizlaze iz nedavnih istraživanja Vorton škole Univerziteta u Pensilvaniji, koje je otkrilo da su oglasi za rad od kuće privukli značajno više žena, pripadnika manjinskih grupa i kvalifikovanih kandidata, kao i odvojenog istraživanja Univerziteta u Pitsburgu koje je utvrdilo da obavezne smernice za rad u kancelariji nisu poboljšale finansijski učinak S&P 500 u kompsnijsms u kojims su primenjene.
Nakon što su godinama izvršni direktori delili mišljenja o tome zašto veruju da ljudi treba da se vrate u kancelarije, pojavljuju se sve rigoroznija akademska i ekonomska istraživanja o stvarnim efektima rada od kuće na raznolikost, korporativne performanse, zadovoljstvo zaposlenih i produktivnost. Na primer, novo istraživanje Banke federalnih rezervi San Franciska otkrilo je da nije došlo do značajnog porasta ili opadanja rasta produktivnosti od kada je došlo do prelaska na rad od kuće ili hibridni rad tokom početka pandemije.
Iako postoje istraživanja o radu od kuće pre pandemije, ona su se često odnosila na manje grupe radnika pre nego što je praksa postala uobičajena, kaže Mark Ma, profesor na Univerzitetu u Pitsburgu, koji je koautor jedne od studija. „Nije tako jasno da li se zaključci zasnovani na istraživanju tih radnika mogu primeniti na opštu populaciju“, kaže Ma.
Ali, kako se uzorak kompanija sa obaveznim povratkom u kancelariju povećavao, i s obzirom na dugačke vremenske linije objavljivanja u akademskim krugovima, sve više studija konačno izlazi u javnost. Kejt Lister, predsednica istraživačke konsultantske firme Global Workplace Analytics, kaže da izvršni direktori koji žele da se ljudi vrate u kancelariju obično tvrde da rad od kuće „smanjuje produktivnost, ometa kulturu, smanjuje angažovanje i inovacije“. Ali „sve više istraživanja pokazuje da je to potpuno netačno“.
U Vorton dokumentu, koji je prihvaćen za objavljivanje u časopisu Menadžment Sajens, profesor Dejvid Hsu je otkrio da je promena statusa oglasa za posao na „rad od kuće“ rezultirala sa 15% više ženskih aplikacija i 33% više prijava pripadnika manjinskih grupa, ističući ono što su mnoge kompanije rekle da su primetile anegdotski: Rad od kuće poboljšava raznolikost i privlači kandidate koji možda inače ne bi razmatrali određene poslove. Studija, koja je analizirala svakodnevne oglase za posao kompanija na platformi za zapošljavanje Velfaund, takođe je otkrila povećanje od 17% u iskustvu aplikanta za poslove označene kao „rad od kuće“.
Hsu navodi da rad od kuće privlači više kvalifikovanih kandidata zato što radnici koji su napredovali u karijeri često razumeju šta žele od posla i imaju lične obaveze, kao što su porodica, koja zahteva fleksibilnije radne aranžmane. Ono što je iznenađujuće, kaže Hsu, jeste obim istraživanja, dodajući da je studija analizirala više od pola miliona prijava za posao. „Nije reč o nekom selektovanom, malom istraživanju“, kaže on.
U međuvremenu, istraživanje koje je sproveo Hsu takođe je otkrilo da su kandidati voljni da prihvate prosečno smanjenje plate od 7%, ako to znači da mogu da rade od kuće. Kandidati, kaže Hsu, pridaju „stvarno nesrazmernu vrednost ovom nivou fleksibilnosti“. Baš kao što „ljudi vrednuju slobodno vreme, zdravstvene beneficije i tako dalje, ovi pojedinci vrednuju mogućnost rada od kuće“.
Sara Saton, osnivačica i izvršna direktorka platforme za rad od kuće Fleks Džobs, kaže da novo istraživanje poput onog sa Vortona naglašava važnost fleksibilnosti. Rad od kuće „predstavlja ogromnu priliku za rušenje barijera“ i povećava raznolikost, kaže ona.
S druge strane, u istraživanju Univerziteta u Pitsburgu, istraživači su otkrili da obavezne smernice za povratak u kancelariju ne pomažu finansijskim performansama kompanija, ali mogu da učine da radnici budu manje zadovoljni svojim poslovima i ravnotežom između posla i privatnog života.
Maovo istraživanje je analiziralo 137 kompanija iz S&P 500 koje su implementirale zahteve za povratak u kancelariju, upoređujući prosečnu promenu finansijskog učinka nakon početka primene smernica sa sličnim kompanijama tokom sličnog perioda. Otkriveno je da kompanije sa smernicama nisu videle poboljšanje finansijskog učinka tokom narednih kvartala, u poređenju sa onima koje nemaju obavezne smernice.
Nasuprot tome, kaže Ma, činilo se da je donošenje obaveznih smernica izazvalo pad u ocenama zadovoljstva poslom za kompaniju na Glasdor kom, kao i pad ocena zaposlenih o ravnoteži između posla i privatnog života.
„Ne postoji razlika (u finansijskoj tržišnoj vrednosti firme) pre i posle smernica“, kaže Ma. Prema njihovim rezultatima, „smernice za povratak u kancelariju ne pomažu firmama da postignu bolje rezultate, što nije u skladu sa onim što menadžeri pokušavaju da kažu“.
Još jedan zanimljiv uzorak u njegovom istraživanju, kaže Ma, jeste da je verovatnoća da će firma uvesti smernice za povratak u kancelariju bila značajno veća kada je cena akcija firme u prethodnom kvartalu bila negativnija. Studija je takođe otkrila da su muški izvršni direktori i izvršni direktori koji su moćniji – mereno ukupnom kompenzacijom za izvršnog direktora u poređenju sa najplaćenijim kolegama na nivou izvršnog tima – bili skloniji primeni smernica.
Da li će takva nova istraživanja – ili druga koja će sigurno nastaviti da se pojavljuju – promeniti stavove lidera, ostaje da se vidi. Ma kaže da veruje da je malo verovatno da će mnogi izvršni direktori promeniti kurs. „Izvršni direktori koji su se već odlučili (za povratak u kancelariju) neće odustati„, kaže on.
Mnogi, kaže Lister, su „izvršni direktori nasleđa (koji) ne žele da se promene“, dodaje da „uprkos anketama i istraživanjima, oni jednostavno veruju u ono što veruju„.
Džena MekGregor, novinarka Forbes