OTKRIVAMO Inženjeri optuženi u postupku za pad nadstrešnice ispisuju se iz Inženjerske komore: „Uradio sam proračun opterećenja nadstrešnice“

Slobodan Naumović, petooptuženi u slučaju pada nadstrešnice u Novom Sadu, a prvi među projektantima i inženjerima ispisao se iz članstva Inženjerske komore Srbije, saznaje Forbes Srbija.
On je autor projekta konstrukcije rekonstrukcije i adaptacije stanične zgrade u Novom Sadu. Na teret mu se stavlja da tokom projektovanja nije ocenio primerenost objekta za rekonstrukciju odnosno nije utvrdio tehnička svojstva postojeće konstrukcije zgrade.
U optužnici se tvrdi da tehnička dokumentacija nije sadržala prikaz stanja zgrade na osnovu arhivskog projekta ili snimak postojećeg stanja, niti je pregledao objekat na način kojim bi se uočio nedostatak. Optužen je i da nije razmatrao nadstrešnicu kao sastavni deo konstrukcije zgrade kao ni ostale elemente postojeće konstrukcije stanične zgrade bez obzira na oslanjanje kaljenog stakla i aluminijumske podkonstrukcije i povećanje opterećenja.
Četvoro napustilo komoru
Uvidom u spisak članova Inženjerske komore videli smo da zaista nema Slobodana Naumovića. U članstvu nije više još nekoliko optuženih inženjera. Videli smo da na listi više nema ni Milana Jelkića, glavnog projektanta za izradu idejnog projekta, kao ni Zorice Slavković Marjanović, odgovornog lica za izvođenje radova i Jasne Stojiljković Milić iz kompanije Cestra koja je kontrolisala projekat za građevinsku dozvolu. Ostali inženjeri u pritvoru su i dalje na listi, a prema našim saznanjima, pojedini nisu tražili isključivanje iz članstva već prelazak u status mirovanja.
Prema tvrdnjama izvora Forbes s kojim smo razgovarali, inženjeri koji su u pritvoru već pet meseci odlučili su se na ovakav potez kako bi uverili tužilaštvo i sud da nemaju nameru da ponove krivično delo koje im se stavlja na teret (jedan od osnova za zadržavanje u pritvoru). Bez članstva odnosno licence ne mogu da rade na projektima.
Međutim, to im nije pomoglo jer su im odbijene žalbe na određivanje pritvora. Jedino je za Jasnu Stojiljković Milić odlučeno da joj pritvor bude zamenjen kućnim pritvorom, zbog porodičnih okolnosti. Iako se Naumović odrekao licence, zadržan je po osnovu uznemirenja javnosti, saopštio je sud.
Nakon što je Viši sud u Novom Sadu naložio dopunu istrage, izvesno je da će još neko vreme optuženi provesti u pritvoru.
S druge strane, pritvor je pre nekoliko dana ukinut za troje optuženih u postupku u Beogradu.
Apeli za puštanje inženjera
U poslednje vreme brojne su žalbe na zadržavanje inženjera u pritvoru u ovako dugom periodu. Posebno nakon što je bila završena istraga i podignuta optužnica. Grupa inženjera koji čine inicijativu „Zahtevi inženjera“ tražila je od Višeg suda da inženjeri budu pušteni da se brane sa slobode. Peticiju je prema njihovim tvrdnjama potpisalo više od 2.700 inženjera. Zahtev je podnet kako bi inženjeri imali ista prava kao „politički akteri u istom slučaju“ koji su ili van pritvora ili su u kućnom pritvoru.
Osim njih, i Inženjerska komora Srbije je istupila sa istim apelom, kako bi inženjeri imali jednako postupanje kao i drugi učesnici u postupku.
Odgovor na optužnicu
Branilac Slobodana Naumovića u odgovoru na optužnicu fokusirao se na dve ključne stvari koje osporava. Kako se može videti iz dokumenta u koji je Forbes Srbija imao uvid, Naumovićev branilac tvrdi da mu se ne može stavljati na teret da je postupao protivno pravilniku koji u tom trenutku nije ni bio na snazi. Tvrdi kako je Naumović prilikom projektovanja postupao prema tada važećim propisima i da ih je projektant naveo u sve tri faze projektovanja.
On navodi i da su se veštaci upustili u tumačenje vremenskog važenja pravilnika iako to od njih nije traženo. Kao i da su se upustili u tumačenje odredbi koje se odnose na izvođenje radova odnosno na odredbe koje se ne odnose na projektovanje.
Branilac je tražio da se odluči da nema mesta optužbi i da se donese odluka da se postupak protiv Naumovića obustavi. Uz to je zamerio i da su Naumoviću povređena prava jer zatvaranjem istrage i podizanjem optužnice nisu imali „niti jedan dan da predlože preduzimanje novih dokaznih radnji“. Smatra da mu je povređeno pravo na fer suđenje.
Snimali stanje zgrade
Naumović je u iskazu koji je dao pred tužiocem prošle godine rekao da je na projektu rekonstrukcije pruge od Novog Sada do Subotice bio odgovorni projektant za izradu projekata peronskih nadstrešnica, izradu nadstrešnica iznad pothodnika na stanicama, kao i za nekoliko objekata duž cele pruge.
On je naveo da se u slučaju Novog Sada njegov projekat nijednog trenutka nije bavio staničnom zgradom u konstruktivnom smislu jer to nije bio deo projektnog zadatka niti je bila ugovorna obaveza CIP-a čiji je on bio deo na ovom projektu.
Naumović je naveo i da investitor nije dostavio CIP-u arhivski projekat niti izveštaje o periodičnim pregledima stanične zgrade i eventualnim intervencijama na objektu. Zbog izostanka te dokumentacije on je u iskazu objasnio da je njegova koleginica Branislava Lazović, koja je radila projekat arhitekture stanične zgrade, sa svojom ekipom koju su uglavnom činile arhitekte, izlazila na teren i vršila snimanja objekta. „Pri čemu se tu radi o arhitektonskom snimanju, u smislu premeravanja, pregleda prostorija, fotografisanja i snimanja objekta, kojom prilikom je urađen ogroman broj fotografija, koje su kasnije poslužile za projektovanje“, stoji u iskazu.
Naumović je napomenuo da je u nekoliko navrata i on sa njima izlazio na teren „pri čemu je vršio pregled samog objekta, ali vizuelnim putem, jer CIP ne raspolaže bilo kakvom aparaturom koja bi omogućila drugačiji pregled konstrukcije objekta, osim vizuelnog“. Naglasio je, stoji u iskazu, da druga vrsta istraživanja osim vizuelnog, nije ni bila predmet projektnog zadatka ni ugovorna obaveza CIP-a.
Šta se radilo na nadstrešnici
On je pojasnio i da nadstrešnica koja se obrušila nije bila predmet projekta u konstruktivnom smislu te da je u arhitektonskom delu bila predviđena samo sanacija i adaptacija nadstrešnice. To je podrazumevalo skidanje stare hidroizolacije i stavljanje nove, a da se sa donje strane obnovi mozaik od keramičkih pločica tako što bi se stare pločice zamenile novim. Treća vrsta radova bila je zamena dotrajalih mermernih ploča po obodu nadstrešnice, kao i zamena limova na nadstrešnici staklom.
Posebno je za novu hidroizolaciju naveo da je utvrdio da je lakša od stare koju je trebalo ukloniti.
Naumović je istakao da svi projektanti izlaze na teren i vizuelno pregledaju objekat. Ukoliko primete oštećenja o tome obaveštavaju investitora i s njim dogovaraju dalje korake. Dodao je i da je svaki investitor dužan da održava svoj objekat.
Ništa nije ukazivalo da je objekat nebezbedan
„Sve što je bilo predmet projekta konstrukcije, rekonstrukcije i adaptacije stanične zgrade u Novom Sadu, nije ni na koji način uticalo na bezbednost tog objekta i ništa nije ukazivalo da je objekat nebezbedan“, navodi se u iskazu.
Pojasnio je da je predmet radova suštinski bila zamena postojećih obloga na objektu novim koje „ni po čemu nisu, s obzirom na to da su istih težina, pa i lakše, uticale na stabilnost objekta“. Dodao je da su prilikom obilaska objekta videli sve ono što je moglo da se vidi neposrednim posmatranjem odnosno ono što je bilo dostupno za oko. Takođe, kako je objekat na fasadi imao obloge oni nisu mogli da vide šta je ispod u smislu stanja konstrukcije.
Naumović smatra da je za svaku drugu analizu stanja objekta investitor bio dužan da angažuje posebno pravno lice ili ustanovu koja se time bavi i raspolaže odgovarajućom aparaturom za tu vrstu analiza.
Ponovio je da stanica u Novom Sadu nije bila predmet rekonstrukcije njene konstrukcije već se radilo o arhitektonskoj rekonstrukciji.
Opterećenje bilo manje od 1%
„Što se tiče sporne nadstrešnice, prilikom izrade arhitektonskog projekta, vršena je analiza statičkog opterećenja na nadstrešnici i da je utvrđeno da bi dodavanje stakla, umesto lima, na postojeće otvore nadstrešnice povećalo ukupno opterećenje za manje od 1%, tačnije za oko 0,8%, a koji statički proračun odnosno proveru je radio lično on zajedno sa kolegom Jovanom Popovim“, stoji u iskazu Naumovića. On je dodao da je rezultate usmenim putem preneo i Branislavi Lazović zaduženoj za projekat arhitekture.
Objasnio je da statički proračun nije bio priložen uz projekat jer su smatrali da nije neophodno da se bave statikom i opterećenjem nadstrešnice, s obzirom na projektni zadatak i ugovor, i jer je opterećenje minimalno. Ponovio je da nadstrešnica ni cela stanica nisu bili predmet projekta konstrukcije.
Ponovio je i da prilikom izlaska na teren nisu imali alate ili mašine uz pomoć kojih bi mogli da pregledaju zatege, osim što su mogli da ih pregledaju vizuelno.
Takođe, naveo je i da od nadzora nisu imali nikakve informacije o eventualnim nedostacima ili oštećenjima uočenim u toku izvođenja radova na stanici. Takve informacije nisu dobili ni od izvođača radova.
Dodao je i da je Republička reviziona komisija konstatovala da idejni projekat kompletan i da u njihovom izveštaju nije bilo zahteva za dodatno snimanje stanja objekta. Pozitivno mišljenje na projekat za građevinsku dozvolu dobio je i od kompanije Cestra, bez zahteva za dopunskim snimanjem.
Tvrdi da ničim nije doprineo destabilizaciji i rušenju nadstrešnice.
Popov potvrdio Naumovićev proračun
Tužilac je sredinom decembra saslušao i inženjera Jovana Popova. On je tom prilikom rekao „da se seća da je koleginica Branka Lazović došla jednom prilikom i pitala Slobodana Naumovića da li je kojim slučajem sračunao uticaj dodatnog opterećenja staklene lanterne, koja je predviđena da se doda na postojeću nadstrešnicu“.
„Na ovo pitanje Slobodan Naumović je odgovorio da jeste sračunao i da su uticaji na postojeću konstrukciju zanemarljivi“, stoji u iskazu Popova i dodaje se da mu je tom prilikom Naumović pokazao proračun i pitao ga da li je proračun u redu.
Popov je, kako stoji u iskazu, pogledao taj proračun, ali ne toliko pažljivo i video je bitne stvari i koji je rezultat dobijen. „Njegov zaključak je takođe bio da je uticaj zanemarljiv“, navodi se u dokumentu. Svedok je naveo da je rezultat tog proračuna bio u granici dozvoljenog dodatnog opterećenja na postojećoj konstrukciji odnosno da je bio zanemarljivo mali – oko 1%.
I Lazović potvrdila da je napravljen proračun
Arhitekta Branislava Lazović potvrdila je u svom iskazu pred tužiocem krajem prošle godine da je Naumović bio s njom u obilasku stanice i da joj je, kada mu je rekla da treba otvore na nadstrešnici treba zameniti staklom, kao i zameniti obloge na gornjoj i donjoj strani nadstrešnice, rekao „da to dodatno opterećenje od stakala neće uticati na postojeću nosivost nadstrešnice“.
Lazović je po zahtevu Višeg suda u Novom Sadu ponovo svedočila 23. aprila kada je potvrdila da je Naumović radio proračun.
„Kolega Slobodan Naumović je izradio proračun na osnovu koga je utvrđeno da je opterećenje daleko ispod dozvoljenog i da je moguće ugraditi staklene svetlarnike u otvore nadstrešnice. Ja u proračun nisam ulazila jer to nije bio moj deo posla“, rekla je Lazović.
Ona je dodala i da nije bilo potrebno da utvrđuje postojanje svakog sloja ponaosob na nadstrešnici jer je rađeno njihovo skidanje. „To je uobičajena praksa da se skidaju svi slojevi do betonske ploče“, rekla je Lazović.
I CIP radio još jednu analizu
Inače, i institut CIP je naknadno uradio novi proračun koji je dostavio tužilaštvu. I taj proračun koji su uradila tri inženjera pokazao je prosečno dodatno opterećenje nadstrešnice od 1%.
Napomena: Optužnica u koju je Forbes imao uvid je preliminarnog karaktera, budući da se nalazi u fazi preispitivanja od strane nadležnog suda. Okrivljeni u postupku imaju pravo da podnesu odgovor na optužnicu, nakon čega je Sud, između ostalog, ovlašćen da potvrdi ili odbije optužnicu u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku.
Ovaj tekst ne prejudicira dalji tok postupka ni njegov ishod, niti na bilo koji način imputira odgovornost ovde okrivljenima, odnosno ne označava okrivljene učiniocem kažnjivog dela, odnosno proglašava krivim ili odgovornim pre pravnosnažnosti odluke suda.
Jedini cilj ovog teksta je da opiše dosadašnje aktivnosti tužioca u postupku povodom pada nadstrešnice koja je usmrtila 16-oro ljudi, a koje su opisane u optužnici, što je nesumnjiva stvar o kojoj javnost treba da zna.