Silvija Vig, stručnjakinja za poslovnu etiku: Korona je unazadila odnose u radnoj sredini
O tome kako je korona uticala na odnos radnika i poslodavaca, kako se poslodavci odnose prema zahtevima za „rad od kuće“ i šta misli o stavu multimilionera Teda Garnera da je vreme za masovne otkaze da bi se digla produktivnost, za Forbes Hrvatska govori dr Silvija Vig, stručnjakinja za poslovnu etiku
Jesu li nove radne navike stečene u vreme posebnih uslova rada u vreme koronakrize – rad na daljinu, rad od kuće, krizne situacije koje se mnogima čine “apokaliptične” – ostavile tragove na organizaciju rada i odnose u radnom kolektivu i nakon pandemije, pitali smo dr Silviju Vig, stručnjakinju u području „usklađenosti, bihevioralne i poslovne etike, antikorupcije i integriteta“ s međunarodnom reputacijom, autorkom knjige “Poslovna etika”, čije se novo, dopunjeno izdanje, uskoro očekuje.
Ona odgovara potvrdno, ali ne govori to tek na osnovu iskustva ili zapažanja, nego ističe da to potvrđuje i najnovije istraživanje američkog udruženja za etiku i usklađenost (The Global Business Ethics Survey (GBES) The State of Ethics & Compliance in the Workplace) na temu Stanje etike i usklađenosti na radnom mestu: pogled na globalne trendove.
Pritisci da se prekrše standardi
Ono što istraživanje posebno ističe je da se radnici i dalje suočavaju s izuzetno visokim nivoima pritiska da prekrše interne politike i standarde poslovanja ili zakone. Tokom pandemije kovid-19, pritisak da se prekrše pravila i standardi na radnom mestu porastao je na izuzetno visok nivo. U protekle tri godine, ovaj pritisak se još nije vratio na nivo pre pandemije, i dalje je visok, upozorava Silvija Vig.
„Valja naglasiti da je pritisak u pogledu postavljanja nerealnih ciljeva ili rokova jedan od velikih prediktora neetičnog ponašanja na radnom mestu, odnosno upravo postavljanje takvih ciljeva od uprave ili poslodavaca indirektno gura zaposlene u neetična ponašanja. Zato nije neobično što istraživanje takođe potvrđuje da je loše ponašanje na radnom mestu na vrhuncu svih vremena. Nadalje, odmazda protiv zaposlenih koji prijave nedolično ponašanje na neprihvatljivim je nivoima. Takođe, samo jedan od deset radnika smatra da radi u etičkim organizacionim kulturama, a preduzeća ne preduzimaju korake za koje je dokazano da značajno smanjuju njihove rizike neetičkog poslovanja.“, objašnjava stručnjakinja, te zaključuje da je „situacija alarmantna i da je koronakriza ostavila veliki uticaj na brojna preduzeća koja su nažalost nastavila da posluju u etički krivom smeru“.
Zanimalo nas je kako komentariše izazov s kojim se sve češće suočavaju brojni poslodavci, sa zahtevima za “nastavak” rada od kuće ili očekivanjima da se ne bude toliko u kancelariji.
Izazovi i za radnike i za poslodavce
„Sve veći broj radnika, posebno nove generacije koje izlaze na tržište rada očekuju da je rad od kuće „novo“ normalno. Brojna istraživanja potvrđuju da rad od kuće ne šteti produktivnosti, odnosno da su zaposleni više ili jednako produktivni kada rade od kuće, ali i sve se više veruje da bi sada bilo teško promeniti tu praksu koja traje već gotovo tri godine. Nadalje, većina zaposlenih ceni fleksibilne modele radnog mesta, smatrajući ih povećanjem njihove produktivnosti, ali i sveukupnog zadovoljstva“, kaže Vig.
Ali, ona takođe upozorava na izazove s kojima se suočavaju zaposleni radeći od kuće, poput nedostatka lične interakcije s kolegama i klijentima, što može uticati na njihovo mentalno zdravlje (well-being) jer se često osećaju izolovano kada rade od kuće, a kao smetnje obično navode ometanje dece ili porodice jer mnogi zaposleni nemaju zasebno radno mesto kod kuće, što povećava uznemiravanje i odvraćanje pažnje od strane članova njihove porodice.
Rad od kuće takođe predstavlja veliki izazov za poslodavce jer osim osiguranja tehničkih uslova, preduzeća treba da preduzmu dodatne mere i kontrole kako bi se poslovanje moglo odvijati u skladu s postavljenim politikama i svrhom preduzeća. „Ona preduzeća koja su već pre koronakrize imala uspostavljene efikasne programe etike i usklađenosti i izgrađene etičke organizacione kulture lakše su se prilagodile ovim promenama, a one koje takve sisteme nisu imale ili još nemaju sigurno se suočavaju s brojnim izazovima i rad od kuće ne vide kao prednost“, kaže Vig.
Pitali smo je i šta misli o savetima da na prvom razgovoru za posao nije poželjno pitati za rad od kuće. Zašto ne? Ili: zašto bi poslodavci trebalo na to da gledaju negativno?
„Rad od kuće ima brojne izazove za poslodavce jer ima drugačije etičke posledice i mogućnosti prevara od tradicionalnog rada u kancelariji. Kada zaposleni rade od kuće, može da bude teže da se postave efikasne kontrole za sprečavanje različitih vrsta prevara. Ali se neki poslodavci suočavaju i s nezadovoljstvom jednog dela zaposlenih koji ne preferiraju rad od kuće jer se osećaju izolovano, nedostaje im struktura, nemaju ravnotežu između posla i privatnog života te imaju osećaj zastoja u karijeri. Zbog takvih razloga sigurno jedan deo poslodavaca ne preferira rad od kuće i sve probleme koji iz toga proizlaze“, komentariše Silvija Vig.
Garner? Poslovni narcis!
A šta kaže na „predlog“ australijskog multimilionera Tima Garnera (Tim Gurner) da je vreme za masovne otkaze radnicima da bi im se nanela bol – te bi se tako rešio problem „arogancije“ radnika koja je, prema njegovom sudu, uzela maha u vreme pandemije?
„Naučno je dokazano da će „čovek uvek prevari ako mu se pruži prilika“. Stoga ako želimo da izgradimo kvalitetne sisteme koji uključuju i rad od kuće potrebno je uspostaviti dodatne mehanizme kontrole, ali i graditi organizacione kulture koje osnažuju etično ponašanje. Jer je dokazano da u etičkim organizacionim kulturama etičniji ljudi će se uvek ponašati etično, a oni neetični ili će prihvatiti pravila ili otići, dok u toksičnim organizacionim kulturama neetični ljudi će se uvek ponašati neetično, a etični isto ponekad zbog toga što su ih možda nekad tretirali nepravedno i odnosili se prema njima neprimereno. Većinom je razlog neetičnog ponašanja u nedostacima sistema, a samo malim delom u ljudima“, odgovara Silvija Vig. A za Garnera daje i vrlo zanimljivu „dijagnozu“.
„Australski multimilioner Tim Garner sigurno ne misli tako, ali on bi se mogao svrstati u novu kategoriju vrlo uspešnih svetskih preduzetnika – produktivnih narcisa, koji se smatraju vizionarima novog doba, vrlo nadareni i kreativni, vide širu sliku i pronalaze smisao u rizičnom izazovu menjanja sveta i ostavljanja nasleđa, ali malo poštuju pravila koja drugi slede i skloni su koristiti se ljudima koji služe njihovoj svrsi“, zaključuje Silvija Vig u razgovoru za Forbes Hrvatska.
Đurđica Klancir, urednica Forbes Hrvatska