Zašto je važno da se otvori stari rudnik zlata: Strateško pitanje nacionalne bezbednosti

Zahvaljujući rekordno visokim cenama zlata, Laurel Sayer i Perpetua Resources planiraju da vrate u život zatvoreni rudnik zlata u saveznoj državi Ajdaho. On će ponovno početi da opskrbljuje Pentagon ključnim elementom antimonom, prekinuće kineski monopol i osigurati rehabilitaciju 30 kilometara dugih potoka važnih za losose
Nije lako biti kraljevski losos. Iz Pacifika uđete u rijeku Kolumbija, probijete se preko rijeke Snejk do rijeke Salmon stotine kilometara udaljene od okeana i potom u Ajdahu napokon dođete do drevnih potoka. Tek onda vaše putovanje naglo završi u rupi u rudniku, prekinuto milionima tona rudničke jalovine koja ispušta tonu arsena godišnje u vašu reku.
Tokom Drugog svetskog rata, rudnik u blizini gradića Jelou Pejn u Ajdahu proizvodio je 50 odsto tungstena i čak 90 odsto antimona ključnog za rat. Antimon, mekani, sjajni polumetal, koristi se u eksplozivima i streljivu. Sada, on je sirovina i za poluprovodnike, solarne panele i opremu za noćni vid. Upravnici rudnika u nekim prošlim vremenima nisu se previše zamarali mukama lososa. Istovremeno, nisu marili ni za zlatnu rudu koju su proizvodili i uglavnom ostavili za sobom u gomilama jalovine.
Otkriven stari rudnik zlata
Nakon zatvaranja 1997, ovom lokacijom postali su opsednuti geolozi i preduzetnici koji su shvatili koliko vrednih ruda se tamo nalazi. “Mi nismo prouzrokovali taj nered, ali spremni smo da budemo deo rešenja,” kaže Laurel Sayer, izvršna direktorka kompanije Pereptua Resources Idaho. Kompanija je ranije radila na očuvanju životne okoline, a potom je saznala za rudnik. “Jako me privukla prilika za kombinovanje odgovorne proizvodnje zlata i antimona. Takođe, želimo da to mesto ostavimo u boljem stanju nego što je danas,” kaže ona.
Zašto joj je toliko stalo? Rudnik, smešten u šumi Payette, ne može biti teže dostupan, ali ono što se u njemu nalazi ne može se naći nigde izvan severne Amerike. Pritom, neverovatno je važno za nacionalnu bezbednost. Naime, poslednjih je decenija Kina zavladala tržištem antimona. Kinezi kontrolišu oko 90 odsto globalnog tržišta zahvaljujući rudnicima u Kini i Tadžikistanu.
“Ako ne kontrolišemo resurse, oni mogu manipulisati cenom,” kaže 67-godišnja Sayer. U osam godina nakon što je počela voditi kompaniju Perpetua, kroz proces dobijanja saveznih dozvola, cene antimona gotovo su se udvostručile. Dosegle su rekordnih 22.000 dolara po toni nakon što je Kina u avgustu najavila da će ograničiti izvoz. Već i ranije je bilo jasno da SAD mora diverzifikovati snabdevanje, a sada je dobijanje pristupa rezervama antimona od 75.000 tona postala hitna stvar.
Značaj antimona
Perpetua ima podršku američkog Ministarstva odbrane, kompanija je do sada dobila 70 miliona dolara podrške. Ipak, ni Pentagon ne može jednostavno da naredi da se rudnik ponovno otvori. Osam godina Perpetua radi na objašnjavanju, u skladu sa zakonom o zaštiti životne sredine, kako će novo upravljanje rudnikom očistiti nered koji su stari upravnici ostavili za sobom.

Sayer se za dobijanje “društvene dozvole” oslanjala na svoje iskustvo rada na američkom Kapitolu, a uglavnom se koristila pristupom dobrih suseda. “Radili smo unazad kad smo razvijali plan,” kaže ona. “Kako želimo da izgleda i što moramo napraviti da do toga dođemo?” Vizija je uključivala obnovu močvarnog područja od 182 hektara, sađenje 65.000 stabala i otvaranje 30 kilometara potoka za losose.
Šumska služba 2020. objavila je nacrt izjave o uticaju projekta na životnu sredinu. Izjava je izazvala više od 8.000 komentara javnosti, zbog čega je kompanija promenila delove svog plana. Nakon još nekoliko krugova rasprave, Perpetua je ovog septembra proslavila dobijanje finalne izjave.
Tužba vredna pet miliona dolara
Istovremeno, pre godinu dana je pleme Nez Perce postiglo nagodbu u tužbi protiv kompanije za ukupno pet miliona dolara. Čak i pre nego što je dobila službeno zeleno svetlo, kompanija je potrošila 17 miliona dolara na konzervaciju, uključujući i premeštanje 325.000 tona stare rudničke jalovine iz vodenih puteva.
Naravno da organizacije koje se zalažu za spas lososa još uvek protestvuju protiv bilo kakvih planova otvaranja rudnika. Malo je, pak, verovatno da će buka aktivista zaustaviti omiljeni projekat Pentagona. “Moj sin je veteran rata u Iraku,” kaže Sayer. “Znam što znači kada imate pripremljenu vojsku.”
Kompaniju vuče i porast cena zlata od pandemije. Čak i uz rekordnih 2.660 dolara po unci, potražnja je velika. Costco, koji prodaje zlatne pločice od jedne unce preko svoje internet stranice, izveštava kako kupci pločice kupuju po stopi od 100 miliona dolara mesečno. “Antimon otvara vrata, ali zlato gura ekonomiju,” kaže Sayer. Perpetua očekuje kako će se u prvih 15 godina proizvesti u proseku 300.000 unci zlata godišnje po prosečnom trošku od 650 dolara po unci. S vremenom će zlato donositi stotine miliona dolara dobiti godišnje.
Rizici investiranja
Investiranje u Perpetuu nije bez rizika. Akcije kompanije utrostručile su se od februara na više od devet dolara, ali cene su izrazito nestabilne. Cena po akciji od rekordnih 15 dolara u avgustu 2020. do kraja oktobra 2022. je pala na ispod dva dolara. Kompanija je zabeležila kumulativne gubitke od 600 miliona dolara u više od 10 godina. Uprkos godišnjem gubitku od oko 20 miliona dolara, ova kompanija ima samo 10 miliona dolara dugoročnih dugova. Kako bi obnovila rudnik, Perpetua se okrenula RBC Capital Markets i Endeavor Financial, firmama za organizaciju finansiranja. Već sada razmišljaju o 1,8 milijardi dolara kredita američke banke za uvoz i izvoz. Poreske olakšice za strateški važne sirovine, zajamčene zakonom o smanjenju inflacije iz 2022, obećavaju nadoknadu 10 odsto troška za proizvodnju antimona.
Faza dobijanja dozvola uskoro je završena, a Sayer je kormilo kompanije predala novom izvršnom direktoru Johnu Cherryju, koji je ranije vodio PolyMet Minings nakon godina provedenih u Rio Tintu. On će nadzirati fazu izgradnje u kojoj će raditi 650 radnika, u timovima, po dve nedelje.
Sayer kaže kako će biti lako izmeriti uspeh: “Sve što morate učiniti je pogledati losose kako ponovno dolaze.”
Kristofer Helman, novinar Forbes