Električna vozila – smislene i besmislene stvari

Inovacije Forbes 2. jan 2024. 17:00
featured image

2. jan 2024. 17:00

Kao i kod mnogih pitanja javnih politika, diskusijama o električnim vozilima često dominiraju klišei i aforizmi, koji imaju previše uticaja na donosioce odluka. Ovo je tipično i odražava način na koji mnogi ponavljaju tvrdnje koje podržavaju, a da pritom ne istraže njihovu valjanost. Čovek je sklon pristrasnostima, a oni koji misle da to nisu, samozavaravaju se.

Ovaj tip ponašanja mnoge je doveo u zabludu tokom debate o nafti, na primer, ponavljajući mantru „nafta je ograničena“ ne shvatajući da je zapravo obnovljiva, i nije ograničen resurs, ali i da to nije bilo relevantno. Ulje dobijeno od kita nije ograničeno, ali moderno društvo teško da može funkcionisati od njega. I nekako, oni koji su smatrali da je nafta ograničena i da je vrhunac pred nama, nikada se nisu zapitali zašto njena ograničena priroda nije uzrokovala da se vrhunac proizvodnje dostigne decenijama ranije.

Tužna, ali očekivana stvarnost je da Republikanci automatski odbacuju električna vozila, dok Demokrate automatski zagovaraju, pri čemu obe strane biraju podatke (ili anegdote) i iznose klišee umesto ozbiljne diskusije o troškovima i koristima električnih vozila. Nažalost, javnost i mediji često prihvataju izjave nekritički, čak i kada je jasno da je potrebna doza opreza. Ovaj tekst će razmotriti nekoliko specifičnih slučajeva kao opomene.

Uloga medija

Prvo, i pre svega, naslove koji ostavljaju bez daga trebalo bi uzeti s rezervom. Na primer, „Gotovo. Budućnost su automobili na baterije“ iz Blumbergovog New Energy Finance čini se da preteruje jer, kako navodi, 23 zemlje su dostigle ‘ključnu tačku’ od 5% udela u prodaji, nakon čega, tvrde, „prihvatanje raste dramatično“.

S obzirom na to da je industrija električnih vozila u svojoj ranoj fazi, pouzdanost podataka od nekoliko godina u dokazivanju trenda je upitna; takođe, treba napomenuti da ima 195 zemalja u svetu, što znači da 172 nisu dostigle ključnu tačku. Relevantnost toga se preuveličava ignorisanjem veličine tržišta u 23 i 172 zemlje.

Slično, Njujork Tajms nas informiše: „U Norveškoj, budućnost električnih vozila već je stigla“. Autori nas uveravaju da „iskustvo Norveške sugeriše da električna vozila donose koristi bez katastrofalnih posledica koje su predviđali neki kritičari“. Ali, sadržaj priče opisuje kako „…red za punjenje ponekad ide sve do izlaza sa autoputa“. Ovo je zanimljiv podatak, ali činjenica da je Norveška koristila masivne podsticaje za podršku kupovini EV nije poučna u vezi s tim kako će ‘budućnost’ biti raširena širom sveta. (Žalbe na nedostatak infrastrukture za punjenje ne treba smatrati nesavladivom preprekom ili da će preokrenuti vladine politike prema EV, barem u toj naftom bogatoj zemlji).

Uporedite o s pričama o slaboj prodaji električnih vozila, kao što je naslov „Kupci automobila odolevaju pritisku prodaje EV dok rast usporava, a zalihe rastu“, što je obmanjujuće jer implicira lošu prodaju, iako priča objašnjava da je prodaja porasla 51% ove godine (do septembra), samo ne tako brzo kao što je bilo očekivano u industriji (i kod zagovornika).

Problem polja snova

Sledeći problem može se opisati kao problem ‘polja snova’, tj. impliciranje da će ljudi kupovati vozila ako ih napravite. Na primer, mnogo pažnje se posvećuje investicijama u proizvodne kapacitete, kao što je: „Nisan ulaže 2,5 milijardi dolara u proizvodnju električnih vozila u postrojenju u Velikoj Britaniji“.

Slično tome, izveštaji o broju modela električnih vozila koriste se kako bi se implicirala prihvaćenost među potrošačima, kao što je slučaj u Izveštaju IEA o Globalnom pregledu električnih vozila 2023 – „Broj modela električnih automobila raste, posebno velikih automobila i SUV-ova, a istovremeno se smanjuje kod konvencionalnih automobila“. Izveštaj nas obaveštava o ponudi, ne i o potražnji. Više modela može povećati mogućnost da će potrošač pronaći onaj koji preferira u odnosu na benzinsko vozilo, ali ne nužno. Negde postoji kupac koji misli, ‘Prešao bih na električni, da samo imaju spojler’, ali pretpostavljam da su takvi u manjini.

Tržište sve bliže zasićenju

Ali, kao što je prethodna priča ukazala, zalihe neprodatih EV rastu u Sjedinjenim Američkim Državama, što sugerira da se tržište možda približava zasićenju. Postoji definitivno otpor kupaca prema kombinaciji viših cena i prosečnih performansi, ostavljajući pitanje da li će električna vozila preći iz niše bogatih kupaca i drugih vozila u potpunu zamenu benzinskih automobila, kako mnoge vlade insistiraju da se mora desiti.

Osim toga, imamo problem sličan onome s Meril Strip (‘Komplikovano je’), gde autori govore o broju, ali ignorišu kontekst ili komponente uključene u dobijanje tog broja ili oboje. Na primer, „…dva [EV] modela lidera na tržištu jeftinija su od mnogih alternativa koje koriste fosilna goriva“. To nije isto kao reći da su električni automobili jeftiniji od uporedivih vozila s unutrašnjim sagorevanjem.

Iako su cene nekih električnih automobila nedavno pale, i dalje izgleda da su značajno skuplji od sličnih vozila s unutrašnjim sagorevanjem; Ford F-150 nudi se po ceni od 34.000 dolara, dok se F-150 Lightning (EV) nudi po ceni od 50.000 dolara, iako ne mogu garantovati da su njihove opcije identične.

Isti problem javlja se i u pričama o relativnim emisijama gasova staklene bašte za EV u poređenju s vozilima s unutrašnjim sagorevanjem.

Shutterstock/Scharfsinn

Električni ili auto sa unutrašnjim sagorevanjem nije pitanje Ili-Ili

Stvarni rezultati zavise od toga: a) gde je baterija napravljena; b) gde je vozilo napravljeno; c) emisija (uglavnom) energije korišćene za njihovo pravljenje; d) emisija korišćena za generisanje energije za punjenje baterije; i e) koliko kilometara mogu da se voze uporedivi automobili. Budući da električni automobili imaju više emisija u svojoj proizvodnji, ako se manje voze, onda su emisije po kilometru relativno veće.

Ali, većina priča tretira ovo kao pitanje „ili-ili“, tj. jedan broj važi za sva vozila. Izveštaj sa Karbon brifa (CarbonBrief) zapravo se bavi ovim pitanjem, priznajući različite faktore koji su uključeni, dok kritikuje nedavni izveštaj koji tvrdi da su električni automobili u Nemačkoj prljaviji od dizel vozila.

Drugi su manje sofisticirani. U komentaru Gardijana se kaže: „U svom najnovijem izveštaju, na primer, Međuvladin panel o klimatskim promenama (IPCC) sa ‘visokim poverenjem’ tvrdi da električni automobili imaju niže emisije gasova staklene bašte od konvencionalnih automobila“.

Osim upotrebe nepreciznog pojma ‘niže’, autor tretira ovo kao pitanje „ili-ili“. Hamer EV će imati mnogo veće emisije gasova staklene bašte od Prius hibrida, i što je još važnije, u analizi troškova i koristi podrške za električna vozila, kao politike borbe protiv klimatskih promena, ovi brojevi su ključni.

Postoje povezana pitanja poput neizvesnosti oko dometa električnih automobila i požara na vozilima, koja lako podležu političkim stavovima svakoga, gde je stvarnost ili nesigurna ili mnogo složenija nego što se prikazuje u medijima i među zagovornicima i protivnicima.

Majkl Linč, saradnik Forbes