Clearview AI: Kako su nam ukrali lica i privatnost

Kompanija se zove Clearview AI. Iako verovatno nikada niste dali pristanak da koristite njihove usluge, niti ste potpisali bilo kakav ugovor o privatnosti, vi ste najverovatnije deo njihovog proizvoda. Ova kontroverzna firma izgradila je najmoćniji, najopsežniji i ujedno najopasniji aparat za masovni nadzor u istoriji čovečanstva. Postoje i hrabri ljudi koji joj se suprotstavljaju.
Zamislite scenu u kojoj idete ulicom, u žurbi ste, i u prolazu vas okrzne pogled potpunog stranca koji nosi pametne naočare ili drži telefon u ruci. U roku od nepune tri sekunde, na njegovom ekranu se pojavljuju vaše ime i prezime, adresa stanovanja, profil na društvenoj mreži, fotografije sa prošlogodišnjeg letovanja i spisak mesta na kojima ste radili. Čak i vaša fotografija za koju se ne sećate da ste ikada postavili na internet.
Šta je softver Clearview AI?
Clearview AI je softver veštačke inteligencije koji omogućava da identifikujete nekoga gotovo trenutno na osnovu fotografije. I to tako što pretražuje bazu podataka od nekoliko milijardi slika. Nabavite nečiju fotografiju, sistem je provuče kroz računar i – bingo. Za slučajeve gde bi identifikacija trajala nedeljama, sada traje nekoliko minuta.
Radi pomoću neuronske mreže, vrste veštačke inteligencije koja je obučena na milionima primera lica. Stariji algoritmi bi merili razdaljinu između očiju, nosa i usta, ali neuronska mreža je obučena na toliko različitih vrsta fotografija da postaje veoma otporna na promene.
Mnoge od ovih fotografija su preuzete sa društvenih mreža. Fejsbuk, Instagram, Linkdin, Jutjub, Venmo. Čak i opskurni lokalni informativni portali. Sve što je ikada imalo javno vidljivu fotografiju postalo je njihov plen. Svaku od tih slika njihov algoritam pretvara u jedinstveni biometrijski kod, neku vrstu digitalnog otiska lica. Kada korisnik sistema, najčešće policijski službenik, otpremi fotografiju nepoznate osobe sa nadzorne kamere, sistem u deliću sekunde pronalazi poklapanje i direktno ga povezuje sa originalnim linkom na internetu gde se to lice pojavljuje.
Clearview Ai je druga najpreciznija platforma za prepoznavanje lica na svetu. Na prvom mestu su programi koje vodi Komunistička partija Kine. Kada se u industriji govori o „najpreciznijim“ platformama, referentna tačka su nezavisni testovi američkog Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju, gde kineske kompanije godinama dominiraju (Megvii/Face++, Sensetime i Dahua).
Štreberi kao ozbiljni negativci
Kompanija Clearview AI je nastala iz projekta koji se prvobitno zvao SmartCheckr. Pokrenut je u Njujorku 2017. godine. Osnovali su ga Hoan Ton-Tat i Ričard Švarc, uz pomoć još jednog čoveka.
Tat je Australijanac vijetnamskog porekla koji se preselio u San Francisko sa 19 godina kako bi se bavio tehnologijom i pravljenjem aplikacija. Tvrdi da je kraljevskog porekla, potomak stare vijetnamske vladarske dinastije Ngujen. Nakon što su ga opčinila predavanja profesora Masačusetskog instituta tehnologije odlazi u Silicijumsku dolinu. „Holivud za štrebere“ kako je nazvao. U njemu, tehnološkom geniju, javila se tada ideja totalitarnog košmara.

Sem Altman, Palmer Laki, Aleks Karp, sve su ljudi iz zadnjih klupa sa pomalo nihilističkim i mračnim pogledom na svet, deluje da ni Ton-Tat nije izuzetak. Štreberi uzvraćaju udarac.
Najveća pljačka u istoriji interneta
Kada je priča o firmi prvi put eksplodirala u javnosti, procurili su njihovi interni planovi i prezentacije za investitore u kojima je stajao cilj prikupljanja 100 milijardi slika (što bi pokrilo ceo svet). Prema zvaničnim podacima sa Clearview AI veb-sajta, o čemu je pisao Njujork Tajms, njihova baza trenutno sadrži više od 70 milijardi slika javno dostupnih na internetu. To je ogroman skok u odnosu na početne tri milijarde iz 2020.
Ona i dalje važi za najveću bazu te vrste na svetu. Dok su se tradicionalne kompanije za prepoznavanje lica oslanjale isključivo na zvanične policijske registre i baze podataka sa ličnih isprava, Clearview AI je izveo ono što se danas opravdano naziva najvećom pljačkom podataka u istoriji interneta. Pomoću automatizovanih softverskih botova, kompanija je počela agresivno da skladišti fotografije sa javno dostupnih internet stranica.
U početku (oko 2019. i 2020.), Clearview AI je tajno nudio aplikaciju i privatnim korporacijama poput Volmarta i Mejsisa, kao i bogatim pojedincima. Nakon velikih tužbi za narušavanje privatnosti u SAD-u (naročito u državi Ilinois), kompanija je sklopila nagodbu kojom se obavezala da neće prodavati pristup privatnim firmama. Danas su im primarni klijenti isključivo američke vladine i policijske agencije (FBI, DHS, lokalna policija). Kao i pojedine vojne i bezbednosne agencije u partnerskim državama širom sveta. U mnogim zemljama Evrope, u Kanadi i Australiji, njihov rad je proglašen ilegalnim.
Hrabrost Fredija Martineza i nemoć zakona
Javnost je postala svesna surove realnosti o krađi i prepoznavanju lica u januaru 2020. godine. Ključnu ulogu je odigrao Fredi Martinez , aktivista koji je bukvalno povukao okidač i otkrio Clearview AI svetu. Analitičar organizacije Open the Government i osnivač Lucy Parsons Labs (neprofitna organizacija iz Čikaga koju čine „haktivisti“, data naučnici, programeri i borci za privatnost, koja se bavi razotkrivanjem policijskog nadzora, korupcije i zloupotrebe visoke tehnologije), krajem 2019. je kroz zvanične zahteve za pristup informacijama od javnog značaja iskopao interni pravni memorandum u kojem se pominje tajnovita kompanija pod nazivom Clearview AI.
Ona tvrdi da može da identifikuje bilo koga na osnovu samo jedne fotografije lica, koristeći bazu fotografija skinutih sa društvenih mreža. Pravno mišljenje je za Clearview AI izradila jedna poznata advokatska firma. Suština tog dokumenta bila je šokantna. U njemu je stajalo da građani nemaju pravo na privatnost nad fotografijama koje su sami javno postavili na internet. I da Clearview AI ima potpuno zakonsko pravo da ih prikuplja i koristi bez njihovog znanja ili pristanka.
Advokati kompanije su u tom memorandumu tvrdili da, onog trenutka kada korisnik otključa svoj profil na Fejsbuku, Instagramu ili Linkdinu i postavi fotografiju, ona automatski postaje deo javnog prostora. Uporedili su to sa situacijom kada čovek hoda ulicom i nema pravo da traži da ga ljudi ne gledaju ili da ga kamere ne snimaju.
Istraživanje
Svestan koliko je to opasno, Martinez je taj trag prosledio novinarki Njujork Tajmsa Kašmir Hil. Ona je nakon toga započela višemesečnu istragu i u januaru 2020. objavila istorijski tekst „Tajna kompanija koja bi mogla da okonča privatnost kakvu poznajemo“.
U francuskom dokumentarnom filmu iz 2023. godine „Vaše lice je naše: Opasnosti od softvera za prepoznavanje lica“ reditelja Džesike Le Mazurije i Romea Langloa, Fredi Martinez se pojavljuje kao jedan od ključnih sagovornika.
Film detaljno prati upravo taj proces. Kako su aktivisti poput Martineza i novinari otkrili da Clearview AI u tajnosti „skrejpuje“ (masovno preuzima) internet i prodaje naš biometrijski identitet policiji. Pozivanje na prvi amandman poslužilo je kompaniji Clearview AI kao alibi. I dalo zeleno svetlo policiji.
Zabrane i kontratužbe
Suočena sa talasom kritika, kompanija se prvobitno branila argumentom da samo koristi „javno dostupne podatke“. I da pomaže u rešavanju najtežih krivičnih dela. Međutim, pravna realnost ih je brzo stigla, bar na papiru. Evropski regulatori, naoružani Opštom uredbom o zaštiti podataka (GDPR), prepoznali su Clearview AI kao direktnu pretnju po fundamentalna ljudska prava.
Holandija ih je kaznila sa više od 30 miliona evra. Evropski regulatori su im ukupno izrekli blizu 116 miliona dolara kazni koje uključuju i zabrane u Francuskoj, Italiji i Grčkoj. Čak je i Apelacioni sud u Kanadi doneo istorijsku odluku potvrdivši da društvene mreže nisu „javne publikacije“ poput novina i da je ovakvo skrejpovanje podataka protivzakonito.
Čak i na domaćem terenu u SAD, gde federalni bezbednosni aparat obilato finansira ovu tehnologiju, Clearview je pod pritiskom lokalnih zakona o privatnosti zabranjen za upotrebu lokalnim policijama u nekoliko država. Uključujući Vermont, Kaliforniju, Njujork, Nju Džerzi i Ilinois (pošto je kompanija prekršila rigorozni Zakon o biometrijskoj privatnosti te države). Tamo je kompanija u martu 2025. bila primorana na istorijsku nagodbu i predaju 23% vlasničkog udela prevarenim građanima. Sudija u Čikagu odobrio je jedinstvenu pravnu nagodbu vrednu 51,75 miliona dolara.

Regulatori u Australiji i Velikoj Britaniji doneli su zvanične odluke kojima je kompaniji naređeno da prestane sa skrejpovanjem slika njihovih državljana. Kao i da izbriše sve postojeće podatke. Ipak, Clearview AI je uložio žalbu na kaznu britanskog regulatora (ICO). Britanski sud je presudio u korist Clearview AI. Tekuće suđenje u Australiji predstavlja prelomni sudski proces koji služi kao test-primer za ceo svet.
Clearview je voćka čudnovata
Ovde dolazimo do paradoksa digitalnog doba. Apsolutne nemoći zakona pred prekograničnom tehnologijom. Clearview AI nema kancelarije, imovinu niti servere na tlu Evropske unije. Milionske administrativne kazne koje im evropski sudovi izriču, menadžment u Njujorku jednostavno ignoriše i odbija da plati. Do koje mere seže ova pravna nemoć pokazao je i primer Velike Britanije. Tamo je tamošnji sud na kraju oborio kaznu domaćeg regulatora. Potvrdio je da britanski zakoni ne mogu da dohvate stranu firmu koja radi za strane vlade.
Zbog ove blokade, pravni rat je dobio dramatičan i radikalan obrt. Poznata organizacija za zaštitu privatnosti NOYB, predvođena Maksom Šremsom, predala je slučaj austrijskom tužilaštvu. S obzirom na to da su finansijski penali pali u vodu, aktivisti i tužioci sada zahtevaju ličnu krivičnu odgovornost i zatvorske kazne za rukovodioce kompanije. To je tekući, prelomni pokušaj Evrope da utvrdi da li krivično pravo i pretnja rešetkama mogu da zaustave tehnološke moćnike.