Doktor Norberto Ventura operisao je skoro 100 dece sa teškim deformitetima kičme u Srbiji

Poznati spinalni hirurg iz Španije dr Norberto Ventura javnosti u Srbiji postao je poznat pre šest godina kada su mediji objavili da će doći i pomagati našim hiruzima u izvođenju operacija teških deformiteta kičme kod dece.
Ono što je manje poznato je da je u međuvremenu uz njegovu pomoć obavljeno skoro 100 operacija, među kojima značajan broj jako teških i zahtevnih slučajeva. Zahvaljujući njima najmlađi pacijenti, ali i adolescenti koji su imali teške skolioze kičmenog stuba sada vode značajno kvalitetniji život.
Osim toga, roditelji su pošteđeni dodatnog stresa putovanja u inostranstvo i dodatnih troškova koji idu uz, kako samu operaciju, tako i za postoperativne bolničke usluge.
Kako je stručnjacima u Srbiji potrebna pomoć i rutina u izvođenju ovakvih intervencija, nakon dve godine pauze, dr Ventura je od avgusta prošle godine ponovo u Srbiji gde nastavlja sa izvođenjem operacija. Saradnju je uspostavio sa Kliničkim centrom u Kragujevcu te intervencije izvodi u toj ustanovi.
Angažovanje Venture finansirano je sredstvima Budžetskog fonda za lečenje oboljenja, stanja ili povreda, koje se ne mogu uspešno lečiti u Srbiji.
Za Forbes Srbija dr Ventura priča o tome kako se nakon usavršavanja i prenošenja iskustava širom sveta našao da pritekne u pomoć baš stručnjacima u Srbiji, kakva su mu iskustva u radu sa njima, o tome koliko su komplikovane ove operacije, kakav život vode pacijenti nakon intervencije, ali i šta mu se najviše dopalo u Srbiji.
Prijateljstvo sa rukometašem Draganom Škrbićem
Da pritekne u pomoć stručnjacima u Srbiji doprineo je proslavljeni rukometaš Dragan Škrbić koji je posle sportske karijere počeo da radi za jednu špansku firmu koja je uvoznik i distributer medicinskih sredstava u ortopediji.
Kada je pokrenuo firmu pozvao je dr Venturu da poseti Klinički centar u Kragujevcu.
„Od samog početka smo „kliknuli“ i započeli dugotrajno prijateljstvo. Uvek me fascinirao kao istinski posvećena osoba, koja je brinula o svojim prijateljima i svom narodu. U Kragujevcu sam upoznao dr Srđana Vlajovića i dr Ivana Stojadinovića. Oni su vodili Odeljenje za hirurgiju kičme i izrazili su interesovanje za produbljivanje znanja o lečenju skolioze kod dece“, priča dr Ventura u razgovoru za Forbes Srbija.
Tako je sve počelo.
Norberto Ventura pomaže usavršavanju lekara u Srbiji
Kaže da je kod lekara u Srbiji video iskrenu volju za učenjem. Od velikog značaja priča, bila je i podrška Ministarstva zdravlja kao i to što je prepoznata potreba za uspostavljanjem centra za lečenje deformiteta kičme kod dece u Srbiji.

„Nakon što sam posetio bolnicu, operacione sale, odeljenje intenzivne nege, kao i odeljenja radiologije i anesteziologije bilo mi je jasno da su spremni da zakorače napred, a ja sam bio spreman da ih podržim i pomognem. Dogovorili smo se da započnemo redovnu saradnju. Cilj je bio da prenesem svoje znanje iz oblasti pedijatrijske hirurgije kičme, kako bi moje kolege u Kragujevcu mogle kasnije da nastave samostalno da napreduju i izvode takve intervencije“, priča.
Ova saradnja pokazala se uspešnom, vremenom se povećao broj pacijenata koje su pregledali u ambulanti, kao i lista kandidata za hirurške zahvate. Tokom prvih pet godina izveli su više od 80 operacija.
Za dve godine odsustva nijedna operacija nije izvedena
„Međutim, moje redovne posete bile su prekinute na dve godine. Kasnije sam nažalost saznao da tokom tog perioda u Srbiji nije izvedena nijedna pedijatrijska operacija kičme. Tokom prošle godine sam primio poziv od ministra zdravlja Srbije da se vratim u Kragujevac i nastavim sa redovnim pregledima i operacijama. Između avgusta i decembra 2024. obavili smo više od 14 operacija kičme kod dece“, priča dr Norberto Ventura.
Trajanje operacija kraće, moglo bi da ih bude i više
Kaže da su uspeli u tome i da se trajanje operacija drastično smanji. Međutim, nije sve savršeno i bez problema.
Ono što je nedostatak je da trenutno na raspolaganju imaju samo jednu operacionu salu u jutarnjim časovima i obično obave četiri operacije nedeljno. Od velike koristi bilo bi kad bi mogli operacije da izvode i u popodnevnim časovima, makar dva dana nedeljno. U tom slučaju mogli bismo da operiđemo još dva pacijenta tokom nedelje, kaže dr Ventura.
Kaže da iz Kragujevca nosi sjajna iskustva što se saradnje sa kolegama tiče. Zadovoljan je kakav su tim napravili i načinom na koji sarađuju.
„Polako već formiramo centar za lečenje deformiteta i nema sumnje da će to odeljenje u bliskoj budućnosti postati referentni centar za skoliozu kod dece, adolescenata i mladih osoba“, nada se stručnjak iz Španije.
Norberto Ventura o složenosti operacija
Govoreći o problemu skolioze, dr Ventura objašnjava da je to zapravo trodimenzionalna deformacija kičme. Počinje bočnim krivljenjem što izaziva neravnotežu trupa u odnosu na karlicu, a dovodi i do rotacije pršljenova. Klinički se manifestuje kao ispupčenje rebara. Rame izgleda više izbočeno na toj strani, a rebra su izraženija i pacijenti su primorani da se stalno naginju na suprotnu stranu.
Hirurško lečenje skolioze sastoji se u postavljanju takozvanih pedikularnih šrafova u pršljenove zahvaćene krivinom skolioze.
„Drugim rečima, uvodimo šrafove u svaku nestabilnu kost kičme kroz mali otvor – pedikul. Ti šrafovi se zatim fiksiraju za tela pršljenova. Nakon toga, svi šrafovi se pričvršćuju za dugu šipku koja ima oblik zdrave torakalne kifoze i lumbalne lordoze, prirodne krivine koje želimo da kičma prati“, objašnjava.
Kada je reč o tome koliko su takve operacije kompleksne, objašnjava da uvek postoji rizik od komplikacija jer ako se šraf postavi na pogrešno mesto ili previše duboko, može oštetiti kičmenu moždinu, a to može dovesti i do paralize.
Ključan je tim
Tim uključuje dva iskusna glavna hirurga, jednog ili dva asistenta, zatim jednog neurofiziologa i anesteziologa sa iskustvom u radu sa decom.
Tu su i dve medicinske sestre za samu intervenciju, ali i još jedna sestra koja pomaže anesteziologu. Takođe je tokom operacije važno da bude prisutan radiološki tehničar koji upravlja rendgen aparatom ili, još bolje, CT skenerom tokom operacije.
Kaže i da se pokazalo da deca dosta bolje podnose ovakve intervencije i da imaju manje infekcija od odraslih, kao i da se brže oporavljaju od celokupnog zahvata.
Tako adolescenti već sledećeg dana nakon operacije skolioze mogu da sede ili započnu hodanje.
„Nakon otpusta iz bolnice, preporučujemo prvi kontrolni pregled mesec dana nakon operacije. Slede pregledi nakon šest meseci, godinu dana i konačno nakon dve godine. Postoji jedno opšte pravilo. Ako se problemi nisu pojavili na samom početku, verovatno se neće ni kasnije javljati“, ističe.

Kaže da su u bolnici u Barseloni imali fotografsko odeljenje koje je pratilo pacijente pomoću snimaka. Fotografije kičme su rađene dok pacijenti stoje i savijaju se napred, pre operacije i šest meseci kasnije.
Pratimo decu nakon intervencija
Dr Norberto Ventura kaže da nastoji da nakon operacije obavezno ostane u kontaktu sa pacijentima, u početku sa njihovim roditeljima:
„Trudim se da im godinama budem dostupan kako bih odgovorio na sva pitanja koja se mogu pojaviti. Jer lečenje deformiteta kičme je proces, a ne jednokratno rešenje. Ne smemo zaboraviti da lečimo decu i naša je dužnost kao lekara da pratimo dete tokom njegovog rasta kako bi tretman bio uspešan“, ističe.
„Najveća sreća kada mi se javi pacijent“
„Brojni pacijenti sada su odrasle osobe i ispunjava me radošću kada vidim koliko su napredovali posle operacije“, kaže naš sagovornik. „Sve u svemu, poboljšanje nakon dečije operacije skolioze je jasno pozitivno. Prva stvar koju pacijenti, posebno tinejdžeri, primete jeste bolji estetski ishod. Nakon operacije, kičma je potpuno izbalansirana i istaknutost rebara nestaje. Pacijenti se više ne naginju na jednu stranu i porastu od dva do četiri centimetra u visinu“.
Ali to nisu jedine prednosti operacije. Naime, visok procenat pacijenata sa skoliozom svakodnevno pati od bola u leđima. Nakon operacije, ta nelagodnost nestaje. Pored toga, neuromišićna skolioza uvek je povezana sa respiratornim poteškoćama.
Nakon operacije, pacijenti imaju i značajno poboljšanje funkcije disanja, što se takođe odražava na dobijanje telesne mase.
AI imaće veliki uticaj u oblasti spinalne hirurgije
Dr Ventura osvrće se i na trendove ističući da će veštačka inteligencija imati veliki uticaj i u oblasti kojom se on bavi. U složenim slučajevima sa teškim deformitetima, hirurzi mogu unapred da prouče skoliozu na uzorku generisanom pomoću veštačke inteligencije, da se obuče na njemu i da izvrše operaciju sa minimalnim marginama greške.
Problem iz detinjstva uticao na izbor karijere
Na pitanje kako se odlučio da medicina bude njegov poziv dr Ventura kaže da su ga još u dečačkom uzrastu interesovale prirodne nauke, posebno sve što je bilo povezano s medicinom.
Naročito i zbog problema koji je imao u detinjstvu. Naime, tokom prvih šest godina života patio je od teške alergije na prašinu.
„To je dovodilo do čestih napada astme. Nepodnošljiv osećaj nemogućnosti da pravilno dišem ostavio je dubok trag, to je bilo nešto što nisam želeo da bilo koje drugo dete doživi“, priča.
Tako se javila želja da se bavi lečenjem.
„Niko u mojoj porodici nije bio lekar. Moj otac je bio električar na trgovačkom brodu. Bio je to obrazovan, saosećajan čovek, koji se borio za demokratiju i socijalnu pravdu tokom građanskog rata u Španiji. On me je naučio koliko je važno biti tu za one kojima je pomoć potrebna. Za mene je odluka bila jasna: medicina je bila moj poziv i izbor“, priseća se sagovornik Forbes Srbija.
Upornost i podrška oca ključni
Odlučio je da sa 16 godina polaže prijemni ispit za Medicinsku školu, a za sve dalje, kaže, velikim delom zahvalan je svom ocu.
„Položio sam prijemni, a dalje pitanje je bilo kako ću finansirati studije. Otac mi je predložio da se prijavim za stipendiju koju je nudila kompanija u kojoj je radio njegov trgovački brod. Sav trud koji je moj otac uložio da nam obezbedi što bolji život, hleb, dok je istovremeno bio siguran da ću da istrajem kako bih kasnije uspeo, isplatio se. Dobio sam stipendiju i završio Medicinski fakultet na Univerzitetu u Barseloni“, priča Ventura.
Zašto baš spinalna hirurhija
Tokom pete godine studija medicine, imao je priliku da prisustvuje predavanju profesora Džona Moea iz Mineapolisa pod naslovom „Respiratorne komplikacije kod dece s ranom pojavom skolioze“.
To što je čuo kod njega probudilo interesovanje za skoliozu uopšte, a posebno za rano pojavljivanje skolioze kod dece. Interesovao se za to kako se ona leči odnosno ispravlja i sprečava da ta deca upadnu u problem s disanjem.
Specijalizaciju iz ortopedske hirurgije započeo je istovremeno u bolnicama Sant Rafael i Sant Joan de Déu u Barseloni. Prva bolnica je bila fokusirana na lečenje odraslih pacijenata, dok je druga bila posvećena deci. Obe bolnice vodio je profesor Rafael Esteve de Miguel. On je pionir hirurgije kičme u Španiji, koji je bio učenik profesora Žozepa Truete, čuvenog katalonskog lekara.
Usavršavanja širom sveta
Nakon završetka specijalizacije 1978. godine, Norberto Ventura počeo je da radi kao ordinirajući lekar na odeljenju dečije ortopedije u bolnici Sant Joan de Déu. Tu je proveo gotovo ceo radni vek. Bio je šef Odeljenja za dečiju hirurgiju kičme.
Dobio je i stipendiju vlade Katalonije za šestomesečnu praksu na odeljenju za hirurgiju kičme u Dečijoj bolnici u Bostonu. Tu mu je mentor bio profesor Džon Hold . Nakon toga je otišao u Kraljevski nacionalni ortopedski centar u Londonu kako bi završio obuku iz hirurgije kičme. To je probudilo njegovu želju za učenjem novih tehnika i od drugih hirurga kako bi usavršio svoje veštine.
Takođe ga je dalje odvelo u mnoge bolnice u SAD: Central General Hospital u Mineapolisu i Texas Scottish Rite Hospital i bolnicu za specijalnu hirurgiju u Njujorku.
U februaru 1988. Norberto Ventura odbranio je doktorsku disertaciju pod nazivom „Eksperimentalna skolioza: uvod u lečenje progresivne skolioze kod dece“.
„Uvek željan znanja, sada ga prenosim kolegama“
Cilj je bio da to znanje primeni u predviđanju progresije skolioze kod dece. Njegova disertacija je ocenjena sa Cum laude (pohvalno) i nagrađena Nacionalnom nagradom za istraživanje.
Tokom karijere imao je privilegiju da poseti mnoge bolnice u različitim zemljama.
Odlazio je kao gostujući profesor, držeći predavanja i izvodeći operacije u Kini, Ukrajini, Libiji, Siriji, Portugalu, Alžiru, Čileu, Argentini, od pre nekoliko godina i Srbiji.
Uvek sam bio željan znanja i otkrio sam novo zadovoljstvo u prenošenju tog znanja kolegama, bez obzira na to gde se u svetu nalazili, dodaje Ventura.
Napredak kod dece je najveći podsticaj za lekara
„Takođe, i deca od nas hirurga traže taj dodatni deo magije kako bi prošla kroz ceo proces. A videti tu magiju u akciji, videti kako se ta deca oporavljaju, to je najnagrađivaniji uspeh koji svaki lekar može da sanja“, priča naš sagovornik.
Svakome ko bi se danas odlučio na takav put odnosno da se bavi medicinom rekao bi da vredi biti uporan. „To je dug put. Ali rekao bih svakome ko počinje: izdržite, biće vredno truda. I rekao bih svakome ko je već na tom putu: nastavite tako. Jer, ako se obučavamo i postajemo bolji, uspećemo“, poručuje.
Takođe, ako uspeh i znanje dele sa kolegama, mnogo pacijenata imaće koristi od tog uspeha i uloženog truda, dodaje dr Ventura.

U Srbiji kao kod kuće
Dolazak i boravak u Srbiji ostavio je veliki utisak na njega i njegovu porodicu.
„Srbija je predivna zemlja. Beograd je živ grad, ali i ruralna područja su prelepa, priroda divna… Pre svega, ljudi Srbije su me uvek dočekivali sa prijateljskim osmehom i zanimljivim razgovorima. Srbija ima tu magiju. Čini da se odmah osećate kao kod kuće“, kaže dr Norberto Ventura.
Priča i da su mu priroda u okolini Beograda, ali i Kragujevca, kao i arhitektura definitivno ostavili najjači utisak. Šaljivo kaže da mu se ništa manje ne dopada ni hrana.
Dr Ventura kaže da slobodno vreme voli da iskoristi za čitanje, a kao lekar pridržava se i čuvene latinske izreke: „mens sana in corpore sano“ pa zato pliva sat vremena svako jutro.