Ko je žena koja je porazila Boing i pravi avion za „sudnji dan“: Njena sudbina zavisi od tajnog projekta

Sierra Nevada Corporation godinama se borila za 13 milijardi dolara težak ugovor sa američkim vazduhoplovnim vlastima da bi napravili avion za “sudnji dan”. Sada reputacija vlasnice Eren Ozmen – ali i finansijska sudbina njene kompanije zavise od toga da li ona može da izvede najteži manevar u sferi vazduhoplovstva: da na vreme i unutar budžeta izvrši izrazito komplikovan vladin projekat obavijen velom najstrožije tajne.
Predsednica i suvlasnica kompanije Sierra Nevada Corporation (SNC), Eren Ozmen, pleše ispred ogromnog ekrana, sama. Na taj način započinje godišnji forum ove firme, a poziva i tristotinjak zaposlenih u publici da joj se pridruži u plesu. Pesma – Happy od Pharrella Williamsa – definitivno odgovara njenom raspoloženju: ona je gotovo sigurna da će kompanija za vazduhoplovstvo i odbranu koju je sa svojim suprugom Fatihom kupila 1994. godine osvojiti prestižan ugovor američkih vazduhoplovnih snaga za proizvodnju aviona za “sudnji dan”. Reč je o moćnim vazdušnim zapovednim centrima namenjenim političkom i vojnom vođstvu u slučaju nuklearnog rata i drugih katastrofa, primera radi, udara meteora.
I tako je i bilo. Samo 22 dana kasnije, 26. aprila SNC je osvojio ugovor. Sledeće godine će na forumu svirati We Are the Champions, kaže Ozmen.
Ugovor od 13 milijardi dolara
Ugovor je vredan 13,1 milijardu dolara u periodu od 12 godina. Ovo predstavlja pravu revoluciju za privatnu kompaniju koja je prošle godine zabeležila samo dve milijarde dolara prihoda. Već jako dugo, ova kompanija sa sedištem u Nevadi duboko je ukorenjena u srednju klasu industrije. Daleko je ispod pet divova među kojima su i Lockheed Martin (prihodi: 67,6 milijardi dolara) i Northrop Grumman (39,3 milijarde dolara). Verovalo se da je Boing, gotovo 40 puta veća kompanija od SNC-a sa 77,8 milijardi dolara od prodaje, siguran dobitnik ugovora jer je još 70-ih godina prošlog veka dizajnirao četiri ovakva aviona, E-4B. Otada ima ugovore za njihovo održavanje vredne oko 150 miliona dolara godišnje. Njihovi džambo džetovi 747-8 smatraju se najboljim modelima za novu generaciju. Pobeda SNC-ja bila je iznenađenje. “Ovo je bilo nešto u što biste pogledali i zaključili da ide Boingu,” kaže Tod Harison, analitičar instituta American Enterprise.
“Pametni rizici jako su važni,” kaže Ozmen, koja je upravo na taj način SNC pretvorila u najveću obrambenu kompaniju sa ženskim vodstvom u SAD-u. “To je veliki deo preduzetništva. Bez toga samo sledite tuđe korake, a niste vođa.”
Preoteli ugovor Boingu
Ugovor se službeno zove Survivable Airborne Operations Center. Rreč je o čitavoj planini tehničkih i upravljačkih izazova. Kako bi preoteli ugovor Boingu, Ozmeni su morali pristati na to da manji deo projekta odrade po fiksnoj cijeni. To znači da će sami snositi troškove premašivanja budžeta. To bi za ovu ambicioznu kompaniju mogao biti problem. Upravo takva stavka ugovora stvorila je rupu u budžetu Boinga od dve milijarde dolara za dugo odgađanu novu generaciju predsedničkih aviona Air Force One. Ipak, ima i jedna pozitivna strana: za razliku od tog ugovora. SNC-ova struktura fiksne cene biće ograničena na fazu proizvodnje. To znači da kompanija neće morati da snosi neočekivane troškove tokom nešto nesigurnije faze dizajna.

“Aktuelna kompanija, odnosno Boeing, koji se jedini još nadmetao za ovaj projekat – “nije bila zainteresovana za primenu inovacija, rezanje troškova ili smanjenje rasporeda,” kaže Ozmen. “Mi postajemo poznati kao inovatori koji donose promene. Mislim da nam je baš to donelo ugovor.”
SNC je pogledala i sreća, pogotovo kada je reč o vremenskom razdoblju. Uz gomile dobro poznatih problema sa svojim komercijalnim avionima 737, Boing je opterećen i ogromnim brojem ugovora za odbrambenu industriju koji su se pretvorili u gutače novca. Ukratko, gigant iz Arlingtona nije bio raspoložen za agresivno nadmetanje. Eliminisan je prošle jeseni nakon što su predstavili ponudu koja je ignorisala stroge uslove vazduhoplovnih snaga, a među kojima su bili i odricanje od vrednih prava na intelektualno vlasništvo.
Avion za sudnji dan
“Ako izgubite ugovor na kojem biste izgubili novac, zapravo ste pobednik,” kaže Nikolas Ovens, analitičar vazduhoplovstva iz Morningstara, komentarišući potez Boinga. “Ako ste jako dobri u proizvodnji četiri aviona za „sudnji dan“ za vazdušne snage, za što vas to kvalifikuje? Možda da proizvedete još četiri i to je to. Niko drugi to ne kupuje. Obećavam vam da jednog neće dobiti Džef Bezos.”
Ali ovaj projekat zasigurno će proslaviti i pomoći definisanju ostavštine Ozmen i njenog supruga koji su vlasnici 87 odsto SNC-ja i dele bogatstvo od 7,8 milijardi dolara. U najboljem slučaju mogao bi biti katalizator uspona u prvu ligu vazduhoplovstva. U najgorem slučaju mogao bi da završi kao skupa katastrofa koja će ih baciti nekoliko godina unazad.
Do sad potrošili 175 miliona dolara
Tik pre pandemije, Fatih – koji se kao izvršni direktor fokusiran na strategiju i rast (Eren, koja je takođe predsednica kompanija, a nadzire i upravljanje i finansije) odlučili su da je vreme da se SNC počne nadmetati za programe koji obično odlaze najvećim kompanijama u sektoru. “Izazvao sam menadžere da razmisle kako možemo udvostručiti veličinu SNC-ja u pet godina,” kaže Fatih.
Tim je počeo razmišljati upravo o ovom ugovoru. Bračni par Ozmen počeo je sa američkim vazdušnim snagama o ovom projektu da razgovara početkom 2020. Potom je počeo i da investira novac. I to mnogo novca. Za sada su potrošili 175 miliona dolara na modernizaciju digitalne infrastrukture, sa fokusom na veštačku inteligenciju i digitalno modeliranje. Potom su, pre dobijanja ugovora, uložili još 100 miliona dolara u izgradnju ogromnog hangara u blizini baze vazduhoplovnih snaga u Dejtonu u saveznoj državi Ohajo. Dobar je osećaj kad ne morate odgovarati akcionarima.
Ozmenovima komplikovane modifikacije aviona nisu ništa novo. Iako su sada američki građani, rođeni su u Turskoj, upoznali se u Ankari i zajedno studirali na Sveučilištu Nevada. Eren je za školarinu zarađivala čisteći kancelarije u SNC-u koji je u to vreme bio mala obrambena kompanija sa manje od 20 zaposlenih. Ona i Fatih tamo su se i zaposlili, ona kao menadžer u finansijama, a on kao pripravnik u inženjerstvu, 80-ih godina prošlog veka. Nakon što su posmatrali kako se kompanija na jedvite jade izvukla iz nekoliko finansijskih kriza, odlučili su da stave hipoteku na kuću i kupe kompaniju 1994. za manje od pet miliona dolara.
Svemirska letelica
Specijalnost kompanije je integracija novih tehnologija u postojeće avione. Kompanija je poznatija po svom partneru za svemir Sierra Space kojeg su Ozmenovi osnovali 2021. Sierra razvija vlastitu svemirsku letelicu, imena Dream Chaser, Trebalo bi da bude lansirana sledeće godine. Takođe sarađuju i sa Blue Originom Džefa Bezosa na neverovatno ambicioznom planu izgradnje svemirske stanice koja bi trebala da zameni ISS, koju mnogi smatraju najskupljom stvari ikada izgrađenom. Sierra Space od investitora je prikupio 1,7 milijardi dolara, a vrednost kompanije procenjuje se na 5,3 milijarde dolara.
Četiri aviona E-4B osmišljena su da pružaju “konstantnu komunikaciju u kriznom scenariju preživljavanja,” kaže pukovnik David Leaumont. On komanduje tom flotom koja redovno prevozi i američkog ministra odbrane. “Stalno to radimo, ne samo kad je kriza,” kaže on. Avion ima više od 40 odvojenih komunikacijskih sistema koji mogu izdržati elektromagnetske udare koji bi u trenu spržili elektroniku u slučaju nuklearnog napada. Ovi avioni lete već 50 godina. Trošak upravljanja iznosi 140.000 dolara na sat. U svakog od njih može stati 111 ljudi. Oni imaju konferencijske dvorane i položaje za bitke, a mogu uzleteti samo nekoliko minuta nakon izdavanja dozvole. Ipak, približavaju se kraju svog aktivnog života. SNC bi nove avione trebao isporučiti, spremne za akciju, do 2036.
Konsultacije sa rivalom?
Boing je još uvek vlasnik podataka o dizajnu za originalne avione, što znači da će SNC morati biti vrlo krotak i verojatno platiti svom većem rivalu za konsultacije oko problema poput trošenja metala ili najsigurnijeg načina za ponovno pričvršćivanje delova. SNC takođe nikada neće sam videti toliki prihod. Vazdušne snage će biti vlasnik svega, što znači da će moći odabrati novog saradnika za održavanje ili nadograđivanje sistema u budućnosti. Pristup “otvorenog sistema” vrlo je neobičan u obrambenom sektoru, gde kompanije često strogo čuvaju svoje intelektualno vlasništvo kako bi prisilile vladu da ih decenijama biraju za lukrativne poslove održavanja i savetovanja.
“Tako industrija evoluira,” kaže Loren Thompson, dugogodišnja analitičarka. “Dođe neki novi igrač koji posluje na netradicionalne načine i spreman je da rizikuje a sudara se sa starim igračem koji je šokiran što mora odgovoriti na izazove koje nudi novajlija.”
Budući da je ovo najveći SNC-ov ugovor ikada, Ozmen kaže kako će zračne snage ponuditi detaljne savjete: “Oni shvaćaju da je ovo prvi put da SNC radi nešto ovakvo. Žele da uspijemo.” SNC će također imati pomoć od iskusnih podizvođača poput Lockheeda i General Electrica, a imaju i desetljeća prakse s klasificiranim i prilagođenim projektima modifikacije letjelica. Owens iz Morningstara kaže kako nešto ovakvo “njima zapravo možda savršeno odgovara.”
Avioni za nuklearni rat
Kompanija je već ispunila nekoliko ključnih koraka projekta, uključujući izgradnju drugog od najmanje četiri ogromna hangara u Dejtonu i prevoza prvog od pet korištenih aviona 747-8 koje su kupili od Korea Airlines za 675 miliona dolara u nova postrojenja. Četiri druga aviona još uvek se koriste u komercijalnim letovima, a njihovi putnici blaženo su nesvesni da sede u avionu iz kojeg bi jednog dana SAD mogao upravljati nuklearnim ratom.
Ako sve prođe dobro, SNC se nada kako će im ovaj veliki ugovor pomoći prikupiti niz drugih, uključujući i mornaričku verziju za koju će konkurs biti objavljen u januaru. Konkurencija im je u ovom slučaju Northrop Grumman. Već sada dobijaju neke vredne ugovore, uključujući jedan od milijardu dolara za razvijanje špijunskih aviona za vojsku. Cilj im je dosegunuti četiri milijarde dolara prihoda do 2025. i utrostručiti svoju veličinu do 2030.
“Jednom kada dokažete da možete izvršiti nešto ovako veliko, dobićete 10 novih takvih programa,” kaže Ozmen. “Više za nas nema poslovanja po starom.”
Monica Hunter-Hart, novinar Forbes