Lazar Vuković, preduzetnik srpskog porekla iz Velike Britanije: Kako sam doveo Bojsija iz Mućki u Beograd

Iskustvo stečeno u više biznisa u kojima se oprobao i danas posluje, bilo je polazna ideja Lazaru Vukoviću, preduzetniku srpskog porekla koji je rođen i obrazovao se u Velikoj Britaniji da stečeno znanje i savete pretoči u knjigu „Ostvari to! (Make it Happen)!“ koja se od ove jeseni može kupiti i u Srbiji.
Ovo štivo nazvao je „malom crnom knjigom“ o tome kako da neko ostvari ono što zamisli, čime da se rukovodi kada odluči da uplovi u preduzetničke vode ako se pribojava padova i nespeha.
U razgovoru za Forbes Srbija govori o svojoj knjizi, istoimenom video šou u kome je pomagao preduzetnicima da ostvare svoje biznis ideje, ali i svom nesvakidašnjem preduzetničkom putešestviju u najrazličitijim sektorima, među kojima i video produkciji zahvaljujući kojoj je najprepoznatljiviji jer je uspeo da dovede čuvenog Bojsija iz „Mućki“ u Beograd i snimi dokumentarni film.
Preduzetnički duh razvijao od malih nogu
Spisak biznisa u koje se uplovio je poduži. Nakon što se oprobao u sektoru nekretnina, osnovao je LV Productions, firmu specijalizovanu za proizvodnju video sadržaja za muzičku industriju, zatim digitalnu marketinšku agenciju „I love digital“ i produkcijsku kuću Wolf Entertainment.
Takođe je otvorio i trgovinu igračaka, a aktivan je i u humanitarnom radu.
„Kada se posle dužeg vremena sretnem sa starim prijateljima dešava se da me pitaju „u čemu sam sada“ jer mnogima nije jasno kako mogu da radim više stvari istovremeno odnosno budem uključen u više od jednog ili dva biznisa“, kaže za Forbes Srbija Lazar Vuković, koji je nedavno posetio Beograd.
Šta se krije u „maloj crnoj knjizi“

„Nisam milijarder niti veliki investitor s neograničenim količinama novca koji će biti upotrebljen na ostvarivanje naredne ideje. Ja sam ona osoba, prijatelj, rođak koga poznajete, koji smišlja nešto novo i ima neku priču da vam ispriča…“, jedan je od citata iz njegove knjige u kojoj savetuje sve koji odluče da pokrenu biznis da se trude da budu „najbolja verzija sebe“ i budu posvećeni svom razvoju.
U knjizi daje i konkretne primere kompanija koje su razvile različite ideje, kao i savete i primere na šta da se usmeri neko ko, recimo, odluči da otvori cvećaru i kako da pristupi planiranju, realizaciji ideje, odredi i poštuje vremenske rokove…
Kaže da je preduzetnički talenat ispoljavao još od malena, od školskih dana, kada je od džeparca kupovao karamele, a potom ih prodavao na školskom igralištu.
U „maloj crnoj knjizi“ piše o tome, kao i o svom odrastanju u Engleskoj, svojim prvim preduzetničkim poduhvatima, zatim otkriva metode koje koristi u poslu, a u poslednjem delu knjige je sa čitaocima na „ti“, jer kako kaže, želeo je da ih navede na iskreno razmišljanje o svemu tome i „izazove“ na akciju.
„Cilj moje knjige je da predstavim kako je u biznisu moguće imati i uspone i padove jer se većina ljudi boji, ima strah od nepoznatog i to im je najveća barijera kada se upuste u nešto. Ne samo kad je reč o biznisu, već i hobiju, humanitarnom radu i slično. Mi svakog dana imamo priliku da ugovorimo neki važan posao ili pomognemo nekome i tako stvari treba posmatrati, da je sve to važno…“, priča Lazar.
Ističe da je nastojao da piše jednostavnim jezikom i da knjiga bude namenjena svakome – kako mladima, tako i starijim ljudima. Svima savetuje da budu uporni, istrajni, da veruju u svoje ideje i da se ne obaziru na negativna mišljenja okoline.
Preduzetništvo, priča naš sagovornik, nije lak poduhvat, a osim dobre ideje, upornosti i vere u sebe važno je dobro razraditi biznis ideju, ispitati tržište, osmisliti strategiju razvoja, usavršavati se, pratiti stanje na tržištu.
Preduzetništvo kao izlazak iz zone komfora
Kako kaže, ulazak u preduzetništvo je istovremeno i izlazak iz „zone komfora“ i pogrešno je uvreženo mišljenje „biću svoj gazda, radiću koliko hoću“, već naprotiv, umesto radnog vremena od 9 do 17 sati, radi se ceo dan.
Vuković kaže da ga je u svom preduzetničkom poduhvatu pratila ideja i želja da nađe sebe i radi ono što najviše voli, a da je njegovo dosadašnje iskustvo pokazalo da najpogodnijeg momenta za biznis nema i da je prava sreća izabrati ga.
U knjizi koja je bila veoma tražena na Amazonu, a 2022. se pojavila i u Crnoj Gori, ove jeseni i u Srbiji savetuje preduzetnike da ulože energiju tamo gde je potrebno, a ne da je rasipaju na više strana.
Nakon prvog izdanja odlučio je da osmisli i TV format kojim je praktično na primerima potkrepio sve napisano.
Tako je prošle godine na TV Vijesti u Crnoj Gori prikazana emisija u kojoj je inovativnim preduzetnicima, predstavnicima startapa, pomogao da biznis ideje predstave stručnoj javnosti i pronađu potencijalne partnere za podršku i razvoj nove poslovne priče.
„Ideja je bila da kandidat dođe pred žiri u kom sam bio ja i još troje mojih kolega iz sveta biznisa, izloži ideju i biznis plan, a onda mi savetima i zadacima pomognemo i damo smernice kako da je realizuju. Imali smo dosta dobrih i inovativnih ideja, ali i one koje nisu baš bile dobro razrađene. Onima koji nisu dobro razradili biznis plan ponudili smo mentorstvo kako bi ga usavršili“, kaže Lazar Vuković.
Navodi neke od ideja kojima su dali podstrek da se ostvare.
Jedna od njih je priča gospođe koja se izlečila od raka dojke, ali je u toj borbi izgubila sestru i odlučila da napiše memoare, a potom snimi i film.
„Tužna je priča, ali kada se pojavila i kada sam čitao ono što je pisala video sam da je izuzetno jaka žena, a kako je želela da napravi film o tome pružio sam joj partnerstvo posredstvom moje produkcijske kuće i snimili smo dokumentarni film koji je prošlog meseca prikazan besplatno u bioskopima u Crnoj Gori povodom meseca borbe protiv raka dojke kako bi se skrenula pažnja na značaj preventive i brige o zdravlju“, priča Lazar.
Takođe, pomogli su i jednom kandidatu koji je želeo da sačuva vinograde od negativnog ekološkog uticaja i bavi se očuvanjem retkih vrsta ptica.
Strah od neuspeha i kako se izboriti
Lazar ističe da je tokom tog TV formata shvatio da na našim prostorima postoji strah od toga da neko pokrene biznis jer mnogi se plaše neuspeha, rizika, ali i komentara okoline u vezi toga da li je neka ideja dobra ili loša.
„Kada je krenula emisija u Crnoj Gori mnogi nisu hteli da se prijave jer ih je sramota ili misle šta će neko iz okoline reći, a ono što sam video je da imamo toliko talenata na našim prostorima da toga nismo ni svesni. Prodorni smo, ljudi sa ovih prostora su dobri trgovci, imaju šlifa za biznis, takođe svojstveno našem duhu je i ljubaznost, neposrednost, snalažljivost…“, kaže Lazar.
Navodi da je u Engleskoj drugačije odnosno da deca od malih nogu ispoljavaju preduzetničke potencijale i želju da budu u nekom biznisu.
U prvi preduzetnički poduhvat Lazar se tako upustio još pre dvadesete godine, kada je odlučio da investira u stambene komplekse u Crnoj Gori.
„Tada me je poneo prvi talas preduzetničkog duha, koji se kasnije širio“, šaljivo priča i priseća se Lazar.
Nekad se i opečeš
Ipak, kaže, „gadno se opekao“ jer nije uspeo da situaciju drži pod kontrolom, a i zbog toga što se ispostavilo da nije trebalo da veruje onima sa kojima je radio ovaj posao.
Takođe, kada je podvukao crtu, priča, bio je na čistom gubitku.
„To je bila skupa škola za mene, odustao sam od toga, ali pratim dešavanja i stanje u ovoj oblasti i ne isključujem mogućnost da nastavim da se bavim nekretninama u budućnosti“, kaže Lazar.
Igračke kao dečija sreća i posebna ljubav

Ipak, kaže, najviše se pronašao u industriji igračaka.
„Moj dečiji san, koji sam vremenom ostvario, bio je da imam radnju igračaka.
Išao sam postupno, otvorili smo u Engleskoj nekoliko radnji i krenuli sa onlajn prodajom od 2011. i tada smo za 40 dana „okrenuli“ više od milion funti. Tada sam video koliki je zapravo rast internet prodaje i kakve su perspektive u tome“, navodi sagovornik i dodaje da u Engleskoj postoji veliko i vredno tržište igračaka.
Ističe da su ga u taj biznis vukle isključivo emocije:
„Još kao dete mislio sam da u prodavnicama igračaka rade samo nasmejani i srećni ljudi i nekako nisam toliko osećao da mi vreba konkurencija dok je moj naredni poslovni poduhvat sa produkcijom bio nož u leđa što se toga tiče“, priča Lazar.
U knjizi opisuje kako je posećivao sajmove igračaka i ushićen gledao figure Duška Dugouška, nindža kornjača i upoznavao se sa predstavnicima kompanija.
„Sa njima sam pričao o ideji da otvorim prodavnicu igračaka. Ova privredna grana bila je tako osvežavajuća u odnosu na sektor nekretnina“, priča Lazar koji u knjizi detaljno opisuje i kako se upustio u taj posao.
Kaže da je u svaki od poslova ulazio tako što je počeo od nule.
„Kada sam krenuo sa investiranjem u nekretnine imao sam nasledstvo koje sam uložio i krenuo sa gradnjom stanova, a u ostalim poslovima nisam imao tu mogućnost a nisam ni tražio pomoć jer sam se rukovodio time da ako pogrešim nemam koga drugog da krivim, već samo sebe“, kaže on.
Navodi i da mu je od velike koristi u poslu bilo to što je završio Fakultet za računovodstvo i finansije, ali i to što je uvek bio društven, pa se nije libio da pita, posavetuje se, istražuje i informiše o poslu i prilikama na tržištu.
Danas je aktivan u svim biznisima koje je počeo, osim u nekretninama.
Budućnost je u veštačkoj inteligenciji
Kada je reč o sektorima i industrijama u kojima vidi svetlu budućnost za ulaganje, ističe da je grana u kojoj bi danas svakome savetovao da se oproba, ako ima znanja i obrazovanje, oblast veštačke inteligencije.„ Oblast AI i tehnologija unapređuje se iz dana u dan, iz meseca u mesec, i u tome je budućnost“, savetuje Lazar.
I njegova kompanija je prateći trendove u toj oblasti uspela da razvije jedinstven proizvod zahvaljujući kome se, podsredstvom promene ekspresije lica i govora tako da izgleda verodostojno, prevod prilikom nečijeg govora sa engleskog istovremeno realizuje na francuski, španski ili neki drugi jezik.

Dolazak Bojsija u Srbiju
Lazar je pre dve godine došao na ideju da čuvenom Džonu Čalisu, poznatom po ulozi Bojsija u seriji „Mućke“, predloži da snime dokumentarni film „Biti Bojsi u Beogradu“, koji je prikazan u Engleskoj i naišao je na pozitivne reakcije tamošnje javnosti.
„Nekoliko meseci smo snimali u Beogradu, a želeo sam da se kroz ovaj dokumentarac ilustruje i to koliko kulturoloških sličnosti imaju Engleska i Srbija. Čalis je kasnije dobio počasno srpsko državljanstvo i nije mogao da veruje. Bio je oduševljen Srbijom i drago mi je da sam uspeo u tome da Srbiju prikažem u drugom, pozitivnom svetlu i da nije sve onako kako misli većina ljudi na Zapadu“.
Čalis je tokom snimanja dokumentarca obišao mnoge znamenitosti u srpskoj prestonici, poput Hrama Svetog Save, ali i Muzeja automobila, gde je video i žuti automobil na tri točka „rilajant regal“, baš onakav kakav u Mućkama voze Del Boj i Rodni Troter.
Lazar Vuković kaže da je iz ovog poduhvata izvukao još jednu važnu pouku, a to je da kada postoji dobra ideja ne treba se obazirati na mišljenja okoline.
„Vera u sebe je najvažnija, jer ako ne veruješ u sebe, neće onda niko verovati. U suprotnom se i dobra ideja tako može ugasiti. Kada sam nekim prijateljima pomenuo ideju da snimamo ovaj dokumentarac mnogi su rekli: Ma daj to niko ne gleda, koga to sad zanima… To mi je pokazalo i da emocije i posao ne treba mešati“.
Često gost Beograda
Lazarov otac je bio pravoslavni sveštenik poreklom iz Crne Gore, a majka takođe sa ovih prostora. U Englesku se sa svojom porodicom preselila još kao dete. Priseća se i svog prvog susreta sa Beogradom kada je imao 15 godina.
„Kada sam čuo muziku u Knez Mihailovoj to je bio poseban osećaj za mene, Jednostavno tu pripadam, shvatio sam tada. I danas rado zbog posla i humanitarnog rada dolazim u Beograd. Oduvek sam osećao da pripadam Srbiji, od malena sam govorio srpski jezik. Odlazim i u Crnu Goru, a u Srbiji imam odličan tim ljudi u agenciji za digitalni marketing. Moja glavna baza je i dalje u Londonu gde sam rođen, ali sam veoma često i u Srbiji“, priča Lazar.
Lazar se bavi i humanitarnim radom. Često je na relaciji London-Beograd jer je uključen u rad humanitarne organizacije Laflajn, koja se pretežno bavi obezbeđivanjem medicinske opreme, kao i opreme za obrazovni sistem, a pokrovitelj je princeza Katarina Karađorđević.
London je grad inovacija
Budući da dobro poznaje zapadno tržište kaže da mu se često obraćaju naši preduzetnici i da je uspeo i da neke od njih poveže sa poslovnim partnerima u Engleskoj.
Što se tiče uslova za podsticanje preduzetništva i paralele sa tržištem Engleske, ističe da nije dovoljno informisan o regulativi u Srbiji, ali navodi primer da tamo firma može da se otvori za jedan dan.
„To ima i dobre i loše strane jer možda može nešto da se previdi, a iako možda u Srbiji treba više podataka i neke procedure traju duže možda je reč o tome da je važno da se insistira na detaljnijoj analizi“, kaže Lazar Vuković.
Dodaje da London važi za grad inovacija i startapa te da je poslednjih godina ova industrija značajno napredovala. Takođe, svojstveno je i to da od malih nogu podstiču decu da budu preduzetnici te se i on odrastajući u takvom ambijentu od malena razvijao i bio usmeren na takve ideje.