Upoznajte milijardera s Vol strita koji nikada nije pročitao nijednu knjigu o ulaganju

Lideri Forbes 28. dec 2023. 06:59
featured image

28. dec 2023. 06:59

Finansijski stručnjak Tomas Peterfi (Thomas Peterffy) stekao je bogatstvo trgujući opcijama, kreiranjem tržišta i izgradnjom brokerske kuće za sofisticirane trgovce. Sada deli svoju investicionu mudrost, uključujući i razloge zbog kojih se oslanja na svoja istraživanja prilikom postavljanja rizičnih opklada.

Rođen 1944. godine, Tomas Peterfi odrastao je u Mađarskoj pod kontrolom Sovjetskog saveza. Preduzetnik po prirodi, zarađivao je dodatni novac tokom srednje škole prodajući Juicy Fruit žvaku školskim drugovima sa 500% marže. Otišao je 1965. u Ameriku u potrazi za srećom. Upisao se na Univerzitet u Njujorku, ali je odustao i započeo karijeru kao arhitektonski crtač. Zatim se pridružio inženjerskoj firmi, gde je usavršio svoj talenat za programiranje računara.

Usledio je posao na Vol Stritu, gde je Peterfi počeo da razvija modele trgovanja. Do 1977. trgovao je kao pojedinačni kreator tržišta opcija. Algoritmi koje je razvio tokom noći pomogli su mu da odredi najbolju cenu za kupovinu opcija, i uskoro je profit počeo da pristiže. Do 1979. imao je četiri trgovca i svi su radili prema njegovim modelima. Tokom osamdesetih godina, stekao je dodatnu prednost usvajajući nove tehnologije pre svojih vršnjaka.

Peterfi je osnovao firmu Interaktivni brokeri (Interactive Brokers) 1993. kako bi prodao kapacitete za elektronsku trgovinu. Godine 2007. prodao je 10% akcija Interaktiva putem javne ponude, zaradivši oko milijardu dolara. Tokom poslednjih 15 godina, dok su trgovci preuzimali operacije stvaranja tržišta od Interaktiva, Peterfi se fokusirao na rast brokerskog poslovanja, koje danas opslužuje više od 2,4 miliona korisničkih računa, uključujući hedž fondove i trgovinske firme.

On poseduje oko 75% udela u Interaktiv brokers, čija je tržišna kapitalizacija veća od 33 milijarde dolara, što Peterfija čini jednim od 25 najbogatijih Amerikanaca s procenjenim bogatstvom od 26,2 milijarde dolara. Takođe ima oko tri milijarde dolara u investicijama i gotovini, kao i više od 225.000 hektara zemlje, uglavnom u Floridi gde se preselio 2014. On snažno podržava republikanske političare i slobodno tržište.

Forbes: Kako ste počeli sa investiranjem?

Peterfi: Kada sam došao u SAD, dobio sam posao kao crtač i posle sam naučio programiranje računara. Zatim sam dobio posao na Vol Stritu u firmi za trgovanje robom. Rekli su mi da pre nego što budem radio bilo kakvo programiranje, moram da naučim kako se trgujem sirovinama. Odveli su me na berzu i pokazali kako to funkcioniše, a zatim sam počeo da se fokusiram na opcije. Niko nije znao kako da vrednuje opcije. Koncentrisao sam se na stvaranje formule za određivanje vrednosti opcije. Kada sam to postigao, mislio sam da sam jedini koji to ima. Postojao je Blek-Skols, ali ja to nisam znao.

Tako sam kupio mesto na američkoj berzi akcija i postao kreator tržišta opcija. Prilično dobro sam trgovao kao kreator tržišta, trgujući napred i nazad, mnogo puta za vrlo male profite. Počeo sam da zapošljavam ljude i gradio kompaniju gde smo bili kreatori tržišta na svim berzama opcija u SAD, a kada su se otvorile digitalne berze u Evropi, postali smo članovi i tamo. Izgradili smo veliki računarski sistem koji je pokretao naše stvaranje tržišta, i trgovali smo stotinama hiljada opcija svaki dan za male profite. U jednom trenutku odlučili smo da izgradimo brokersku firmu povrh biznisa sa kreiranjem tržišta jer smo imali ogromnu međunarodnu mrežu, i ta brokerska firma bila je Interaktiv brokers. Godine 2007. izašli smo na berzu. Do tada smo imali četiri milijarde dolara koje smo uglavnom zaradili trgujući opcijama. Nakon toga stvaranje tržišta se stišalo [i] našli smo se prisiljeni da napustimo taj posao. Tako smo postali čisto brokerska kuća i to je ono što smo danas“.

Forbes: U vašoj karijeri trgovanja opcijama, koja je bila vaša strategija?

Peterfi: Sve je bilo zasnovano na mojoj formuli koju sam osmislio 1969. godine, a koja je u osnovi vrednovala opcije. Nije bila mnogo drugačija od Blek-Skolsa; kreirao sam računarski program za to, a zatim sam unajmio trgovce. Zadatak je uglavnom bio kako da se trgovcima na berzi dostave pravi podaci. Imali smo nekoliko verzija. Godine 1983. stvorili smo ručni računar, prvi takve vrste, koji su moji trgovci nosili na berzi. Zatim nam je bilo potrebno da pozicije budu poznate svim trgovcima, tako da smo morali da imamo računare koji komuniciraju međusobno, ali nije bilo načina da se to uradi sve do možda 15 godina kasnije. Stoga smo postavili katodne cevi – praktično ekrane računara – na berzi, koje smo kontrolisali iz naših kancelarija u Svetskom trgovinskom centru, tako da je sistem znao gde su pozicije u svakom trenutku i stoga je mogao prilagoditi cene kupovine i prodaje kako bi svaka trgovina više bila hedžing trgovina i trgovina povećanog rizika.

To je tako radilo i radilo je izuzetno dobro. Držali smo između 15 i 20% ukupnog svetskog obima opcija tokom nekoliko godina početkom 2000-ih, pre nego što je brokerski posao počeo jako da raste, a kreiranje tržišta je padalo. Tako smo praktično obustavili kreiranje tržišta i postali čisto brokerska kuća, i to je ono što smo danas.

Forbes: Takođe ste uložili deo vlastitog novca. Koje je bilo vaše prvo veliko ulaganje?

Peterfi: Moje prvo veliko ulaganje bila je kompanija Knight Trading Group (krajem devedesetih). Oni su bili kreatori tržišta kao i mi. Upoznali su me, proveli me okolo, imali su stotine ljudi koji su sedeli za terminalima, trgujući protiv tokova naloga koje su kupovali od drugih firmi. Ne sećam se tržišne vrednosti, ali bili su veoma veliki. Sećam se da je cena akcija bila oko 150 dolara po akciji. Proveo sam pola dana tamo, i postao sam toliko ubeđen da je to zaista loša operacija, tako da sam šortovao mnogo akcija (klađenje protiv cene). U sledeća tri meseca cena je pala sa 150 dolara na oko 20 dolara ili nešto slično. Zaradio sam puno novca, otprilike 30 miliona dolara.

Forbes: Da li ste šortovali druge kompanije?

Peterfi: [Da], smatram da je uvek lakše identifikovati šortove: znate da su cene veoma visoke, a zatim se pitate: „Zašto akcija tako raste?“ A onda pogledate ispod haube i otkrijete da tamo nema mnogo. Osim ako zaista ne obavite mnogo analiza, akcije koje su za šortovanje lakše je pronaći nego akcije za dugoročno ulaganje, jer je za takvo ulaganje potrebno puno rada. Šortovanje, s druge strane, ponekad vas može stisnuti, kao što smo videli u maniji „mem“ akcija. Na sreću, nisam bio uključen u to.

Forbes: Da li su postojali neki drugi veliki šortovi gde ste bili pritisnuti?

Peterfi: Veliko razočaranje došlo je krajem 1970-ih kada sam se kladio na DuPont. Bio sam mali čovek koji je investirao samo svoju ušteđevinu; to je bio sav moj kapital. I tako, u jednom trenutku, bio sam na berzi kada je neko ušao u gužvu i pokušao da proda 300 kupovnih opcija na DuPont opciju koja je imala samo nekoliko dana do isteka, i niko nije licitirao. Kupio sam sve to po 18 dolara po ugovoru. To je bila najveća trgovina koju sam ikada obavio u životu.

Forbes: Šta ste naučili iz tog iskustva?

Peterfi: Naučio sam da nikada ne prodajem jeftine opcije i da jako pazim da drugi ljudi možda trguju na osnovu insajderskih informacija u tim situacijama.

Forbes: Skočimo do 2023. godine: Kako gledate na trenutno tržište, i šta vas vodi u današnjoj investicionoj strategiji?

Peterfi: Veći deo mog novca i dalje je investiran u Interaktiv brokers. Van toga imam nekoliko stotina miliona dolara, a deo držim u akcijama, ali kako starim, više se brinem o očuvanju kapitala nego o profitu. Gde mogu investirati da sačuvam vrednost čak i ako nastane haos? Na to se fokusiram.

Odrastao sam u socijalističkoj zemlji gde privatno vlasništvo nije bilo dozvoljeno. Sve je bilo zajedničko vlasništvo države, u ime naroda. Videvši sve nesreće koje prate kolektivističke sisteme, očuvanje kapitala i slobodna tržišna ekonomija uvek su najvažniji. Dakle, gledam unapred 20 godina i pitam se: „Kakve su šanse da će SAD i druge jurisdikcije poštovati i braniti privatno vlasništvo? Postoje li druga mesta u svetu gde bi bilo smisleno investirati?“ Ove verovatnoće fluktuiraju s obzirom na različite političke događaje širom različitih geografskih područja.

Forbes: Da li postoje određene zemlje ili regioni gde se osećate optimistično s aspekta privatnog preduzetništva?

Peterfi: Ono na šta pazim je gde bi socijalizam mogao da se pojavi sledeći, i mislim da je Amerika jedno od tih mesta. Tada se pitam: „Ne želim da sve investiram u SAD, gde bih još mogao da idem, a da postoji nada za opstanak privatnog preduzetništva?“ Gledam prema Novom Zelandu, Australiji, Kanadi, Engleskoj, Južnoj Americi, i mestima poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ne tvrdim da su ta mesta sada bolja, ali stvari se mogu menjati. SAD bi mogle da postanu više kolektivističko društvo. Dakle, gde drugo postoji šansa da kapitalizam opstane?

U suštini, smatram da nema važnih tajni u vezi s investiranjem i da se od drugih ne može puno naučiti. Sve je logično. Što bolje poznajete činjenice i što ih više znate, to bolje radite kao investitor. Ono što sam naučio tokom mnogo godina provedenih u ovom poslu je da ne postoji zamena za sopstveni rad.

Forbes: Imate li neki savet za buduće investitore?

Peterfi: Da sam mlad čovek koji ulazi u investicije, rekao bih da moram da proučim određenu oblast i specijalizujem se u tom području, kao i u kompanijama u sektoru. Dakle, u šta bih ulagao? Mislim da bih se posvetio snabdevanju energijom, proizvodnji i distribuciji, i različitim tehnologijama koje se koriste i koristiće se. Počeo bih svoju karijeru u oblasti energije, imajući u vidu ideju o zelenoj energiji i konvencionalnoj energiji i kako smanjiti emisiju ugljenika. Mislim da bi to bilo veoma atraktivno područje u kojem bih želeo da se specijalizujem kao investitor.

Forbes: Preporučujete li neke knjige investitorima?

Peterfi: Znate, nikada nisam čitao knjige o investicijama. Kao što kažem, mislim da je sve logično. Morate obaviti posao i proučiti jednostavne činjenice. To je to. O ljudima koji pišu knjige o investicijama, morate se zapitati: Zašto bi to radili? Da zaista nešto znaju, zadržali bi to za sebe.

Džon Hajat, novinar Forbes