Jedan praktični savet psihologa za srećan samački život

Nova studija objavljena u časopisu Psychological Science pokušala je da odgovori na pitanje koje većina ljudi nikada ne pomisli da postavi: Da li je važno gde ste sami, odnosno bez partnera?
Istraživači, predvođeni psihološkinjom Titom Gonzalez Aviles, analizirali su odgovore iz anketa u kojima je učestvovalo više od 380.000 odraslih osoba iz gotovo 400 okruga u Velikoj Britaniji. Želeli su da utvrde da li se poznata razlika u nivou sreće između ljudi koji su u vezi i samaca svuda ispoljava na isti način ili se menja u zavisnosti od lokalnog okruženja.
Njihovi nalazi ukazuju na praktičnu pouku koju većina saveta namenjenih samcima zanemaruje. Ti saveti obično se usredsređuju na ono što osoba treba da uradi sama, kao da je nezadovoljstvo samačkim životom lični problem koji se može rešiti individualnim naporima. Studija ukazuje na nešto drugo. Zadovoljstvo samaca sopstvenim životom delimično zavisi od toga kako ljudi oko njih gledaju na život bez partnera.
Izaberite društveno okruženje koje samački život prihvata kao potpun život
Istraživači su pošli od obrasca koji se pojavljivao u mnogim ranijim studijama. Širom Velike Britanije, ljudi koji su bili u vezi prijavljivali su veće zadovoljstvo životom nego samci, a razlika je bila približno jednaka onima koje se povezuju sa zaposlenošću ili dobrim zdravljem. Istraživači su to proverili uzimajući u obzir širok spektar ličnih karakteristika i regionalnih faktora, tako da se razlika nije mogla jednostavno objasniti prihodima ili zdravstvenim stanjem.
Tim je zatim analizirao koliko su partnerske veze bile zastupljene u pojedinim okruzima. Udeo ljudi koji su bili u vezi kretao se od oko 55 odsto u jednom londonskom okrugu do približno 80 odsto u okrugu Bolsover. Istraživači su pretpostavili da će samci biti manje zadovoljni životom u sredinama u kojima gotovo svi oko njih imaju partnera, jer bi se mogli osećati kao da tu ne pripadaju.
Međutim, rezultati nisu potvrdili tu pretpostavku. Razlika u zadovoljstvu životom između ljudi u vezama i samaca zaista je bila veća u okruzima u kojima su partnerske veze bile zastupljenije. Prvenstveno zato što su ljudi koji su imali partnera u tim sredinama prijavljivali veće zadovoljstvo životom. Zadovoljstvo samaca ostajalo je prilično stabilno bez obzira na to gde su živeli. Sama činjenica da su okruženi parovima, dakle, nije delovala kao otežavajuća okolnost za samački život.
Uticaj lokalne kulture
Ono što je, čini se, imalo značaja bila je lokalna kultura. U dodatnim analizama koje nisu bile unapred planirane, istraživači su otkrili da su samci prijavljivali niže zadovoljstvo životom u okruzima u kojima je religioznost bila izraženija. I u kojima je veći broj birača glasao za izlazak iz Evropske unije. To je poslužilo kao grubi pokazatelj konzervativizma.
Gonzalez Aviles objasnila je da stavovi koji preovlađuju u određenom regionu prema samačkom životu, po svemu sudeći, imaju veći značaj za samce nego broj parova u njihovom okruženju. Istraživački tim ipak naglašava da je reč o pretpostavci koju treba uzeti sa rezervom, budući da nisu neposredno merili kako stanovnici pojedinih sredina gledaju na život bez partnera.
Zašto su stavovi ljudi iz vašeg okruženja važni kada ste sami

Ovaj nalaz uklapa se u ideju koju psiholozi nazivaju usklađenost osobe i kulture (person-culture match). Ljudi se obično osećaju bolje kada je njihov način života u skladu sa vrednostima zajednice kojoj pripadaju. Kada to nije slučaj, posledice su uglavnom suptilne. Ispoljavaju se u svakodnevnim situacijama, poput pitanja rođaka da li ste konačno nekoga upoznali ili prijatelja koji o vašim planovima govori kao o načinu da prekratite vreme dok se ne pojavi partner.
Psihološkinja Bela De Paulo skovala je izraz za ovakav odnos prema samcima: singlizam (singlism). Odnosno, sklonost da se samci stereotipno posmatraju ili da se njihov život, često neprimetno, tretira kao manje vredan. Većina ljudi koji se tako ponašaju nema nameru da bude neprijatna ili zlonamerna. Ipak, kada osoba iznova i iznova sluša takve komentare, vremenom može početi da doživljava sopstveni život kao nepotpun.
Teorija samoodređenja pomaže da se objasni zašto je to važno. Jedna od osnovnih psiholoških potreba koje ova teorija prepoznaje jeste autonomija, odnosno osećaj da vaš život odražava vaše sopstvene izbore. Kada se ljudi oko vas ponašaju kao da je činjenica da nemate partnera problem koji treba rešiti, postaje teže da osećate da ste sami izabrali takav život, čak i kada to zaista jeste slučaj.
Prilagođavanje
Zanimljiv je još jedan detalj iz studije. Samci koji su živeli u okruzima u kojima su partnerske veze bile česte pridavali su nešto manji značaj tome da budu u vezi. Istraživači pretpostavljaju da su ti ljudi možda usmerili pažnju na druge životne ciljeve. To bi moglo da ukazuje da ljudi prilagođavaju svoje prioritete okruženju u kojem žive.
U praksi, pouka počinje time da obratite pažnju na to kako se osećate nakon što provedete vreme sa različitim ljudima. Neki prijatelji iskreno se zanimaju za ono što vam se događa u životu. Drugi imaju običaj da svaki razgovor vrate na pitanje da li se sa nekim viđate. Razumno je više vremena provoditi sa prvom grupom. Isto važi i za onlajn prostore zbog kojih imate osećaj da zaostajete za drugima, kao i za zajednice okupljene oko zajedničkih interesovanja, u kojima se retko govori o tome da li neko ima partnera.
Šta ovaj savet zapravo štiti, osim samačkog života
Šira poruka studije jeste da je blagostanje delimično određeno društvenim okruženjem. Ljudi delimično razumeju i procenjuju sopstvene životne okolnosti na osnovu reakcija ljudi oko sebe.
Važno je imati u vidu i ograničenja ovog istraživanja. Podaci potiču iz onlajn ankete o ličnosti sprovedene između 2009. i 2011. godine. Nalazi ukazuju na povezanost između pojava, ali ne dokazuju uzročno-posledičnu vezu. Istraživački tim sproveo je nekoliko dodatnih provera kako bi ojačao pouzdanost zaključaka, uključujući ponavljanje analize na grupi ljudi koji su i dalje živeli u mestu u kojem su odrasli. Ta provera smanjuje verovatnoću da su se srećniji ljudi jednostavno preselili u određene sredine. Istraživači su isti obrazac uočili i na znatno detaljnijem nivou, analizirajući različite delove Londona. Uprkos tome, studija ne može da pokaže da bi preseljenje na novo mesto bilo koga učinilo srećnijim.
Ono na šta većina ljudi može da utiče jeste krug ljudi kojima su najbliži, a bliski odnosi spadaju među najdoslednije pokazatelje blagostanja u psihološkim istraživanjima. Ništa od ovoga ne znači da bi samci trebalo da prestanu da žele partnersku vezu. Moguće je nadati se da ćete pronaći partnera, a istovremeno osećati da je vaš život već sada ispunjen.
Za mnoge samce, zadovoljstvo životom možda manje zavisi od snage volje, a više od toga da budu okruženi ljudima koji njihov život vide kao potpun. Vremenom i sami počinju da ga doživljavaju na isti način.
Mark Travers, saradnik Forbes