Najveća greška koju prave najinteligentniji ljudi

Lifestyle Forbes 1. nov 2026. 08:00
featured image

1. nov 2026. 08:00

Većina ljudi poznaje osećaj kada se toliko udubi u neki zadatak da vreme kao da nestane. Psiholozi to nazivaju stanjem toka. Otkako ga je psiholog Mihalj Čiksentmihalji opisao kao „optimalno iskustvo“ u svojoj knjizi iz 1990. godine, ono se široko smatra stanjem u kojem um funkcioniše na najbolji mogući način.

Studija objavljena u junu 2026. u časopisu Psychology of Consciousness: Theory, Research, and Practice ispitala je da li je takva reputacija opravdana. Istraživači su učesnicima zadali vremenski ograničen test pažnje u kojem su se nagrađivali i brzina i tačnost. Nakon toga su ih pitali u kojoj meri su tokom rešavanja testa osećali stanje toka.

Osobe koje su prijavile izraženiji osećaj toka postigle su tek nešto bolje rezultate. Međutim, prednost se ogledala u brzini. Radile su brže, a da pritom nisu pravile primetno manje grešaka, i sopstveni učinak su ocenjivale povoljnije.

Ova razlika mogla bi da bude posebno važna za inteligentne ljude. Kada je neko dobar u određenoj aktivnosti, veći deo njegovog rada odvija se bez teškoća, pa više vremena provodi u tom stanju lakoće i potpune udubljenosti.

Vremenom takvi ljudi uče i da rad koji teče glatko obično daje dobre rezultate, što je često tačno. Međutim, zbog toga osećaj lakoće počinje da zamenjuje stvarnu proveru urađenog posla, čak i u situacijama kada se lakoća i tačnost ne poklapaju. Ovu sklonost nazivam „zabludom toka“. Reč je o navici da se način na koji je posao tekao glatko uzima kao dokaz njegovog kvaliteta.

Zašto inteligentni ljudi podležu „zabludi toka“

Autori studije zaključili su da stanje toka doprinosi lakšem odvijanju procesa pažnje i čini da napor deluje prijatnije. Ljudi koji su bili u tom stanju takođe su prijavljivali manje frustracije tokom testa. Tok je više uticao na to kako su doživljavali rad nego na tačnost njihovog učinka.

Studija ima ograničenja. Korišćen je samo jedan zadatak koji je testirao pažnju, umesto složenih poslova kojima se ljudi bave na radnom mestu, a istraživači nisu merili ni da li su učesnici bili preterano samouvereni. Ipak, osnovna poruka istraživanja ostaje korisna. Osećaj da smo nešto dobro uradili i stvarna tačnost urađenog mogu da se razlikuju, a „zabluda toka“ nastaje kada ljudi ne primete da se to dogodilo.

Psiholozi koriste izraz lakoća obrade informacija da opišu koliko lako um obrađuje informacije. Ljudi često procenjuju da su informacije koje se lako obrađuju verovatnije tačne. Kod osoba sa stvarnim stručnim znanjem ova prečica uglavnom funkcioniše pouzdano, jer se njihov osećaj lakoće zasniva na istinskom razumevanju. Upravo zbog te pouzdanosti povremene greške teško je uočiti.

Istraživanja metakognicije, odnosno sposobnosti praćenja i procenjivanja sopstvenog razmišljanja, dosledno pokazuju da su samopouzdanje i tačnost samo slabo povezani. Stručnost ne uklanja taj jaz. Kod inteligentnih ljudi greška napravljena u stanju toka može da deluje potpuno isto kao i tačan odgovor, jer oba prate isti osećaj lakoće. Osoba sa manje iskustva možda će osetiti nesigurnost i ponovo proveriti svoj rad. Veoma iskusna osoba često neće videti razlog za to.

Postoji i emocionalna privlačnost. Stanje toka je prijatno i nagrađujuće, pa ponovno pregledanje rada koji nam je pružio dobar osećaj može delovati besmisleno. Što se češće u prošlosti pokazalo da je rad koji je tekao glatko bio dobar, to je ta privlačnost snažnija.

Kako inteligentno izbeći „zabludu toka“

Rešenje nije u tome da izbegavamo stanje toka. Studija ukazuje na to da ono pomaže ljudima da obavljaju zahtevne poslove uz manje napora i opterećenja. Rešenje je da prestanemo da očekujemo od tog stanja da obavlja posao za koji nije namenjeno.

Stanje toka veoma je korisno za stvaranje i obavljanje posla, kada je brzina važnija od preciznosti. Provera urađenog posla zaseban je korak. Efikasnije je obaviti je nakon pauze, jer nam vremenska distanca olakšava da vidimo šta zaista piše na stranici, umesto da čitamo ono što smo nameravali da napišemo. Provera je takođe delotvornija kada nam je cilj da pronađemo gde je greška, a ne da potvrdimo da je nema.

Za inteligentne ljude najkorisnija navika jeste da najpažljivije proveravaju upravo one oblasti u kojima su najsigurniji u sebe. To su oblasti u kojima im stručnost omogućava da posao obavljaju sa lakoćom. Upravo su tu najveće šanse da „zabluda toka“ prođe neprimećeno.

Kada smo u nečemu dobri, posao nam deluje lakše, a taj osećaj lakoće obično je zaslužen. Greška nastaje kada dozvolimo da on zameni proveru urađenog.

Inteligentni ljudi nisu nepažljiviji od drugih. Njihova stručnost jednostavno čini osećaj da su u pravu uverljivijim. Upravo zato je navika da proveravaju svoj rad za njih važnija, a ne manje važna.

Mark Travers, saradnik Forbes