Nevidljivi pacijenti: Lečenje alergija iz svog džepa stvarnost mnogih pacijenata, pa i najmlađih

Iako se alergija ubraja među najčešće hronične bolesti, njihovo lečenje po svemu sudeći u Srbiji još nije prepoznato kao prioritet.
Većina terapija i lekova za alergije nije na listi onih koji se propisuju i izdaju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Sagovornici Forbes Srbija ističu da ograničena dostupnost lekova na pozitivnoj listi za ova oboljenja pogađa pacijente budući da ima onih koji ne mogu da ih priušte.
Na uštrb zdravlja odustaju od terapije. Ili je ne koriste onoliko koliko je potrebno, kažu za Forbes Srbija u Udruženju „Alergija i ja“ kome se javlja veliki broj pacijenata.
Većina lekova o sopstvenom trošku
Iako su dostupne skoro sve aktuelne terapijske opcije, većinu medikamenata za lečenje alergijskih tegoba pacijenti kupuju.
To potvrđuju kako pacijenti, tako i lekari, specijalisti. I pedijatar-alergolog-imunolog Gordana Petrović kaže za Forbes Srbija da bi se značajno unapređenje lečenja postiglo ukoliko bi se omogućilo da se lekovi obezbede o trošku RFZO.
U Srbiji pacijenti plaćaju čak i antihistaminike.
Država pokriva širok spektar osnovnih lekova za astmu i alergije poput inhalacionih bronhodilatatora i kortikosteroida u okviru indikacija, standardne antihistaminke. Ali, ne sve i ne za sve šifre (dijagnoze) za koje su potrebne pacijentima, dodaje Snežana Šundić Vardić, predsednica Udruženja „Alergija i ja“.
Inače, ovom udruženju obraća se veliki broj pacijenata. Među njima su pretežno roditelji sa decom koja pate od nekog od oblika alergija.
Određene dijagnostičke procedure poput spirometrije, testiranja, kao i hospitalizacije kada je potrebno moguće je dobiti u ustanovama tercijarnog tipa.

Kad terapija dugoročno ne pomaže savetuje se imunoterapija
Mnogima kojima redovna terapija antihistaminicima, sprejevima i inhalacijama ne pomaže dugoročnije su „kandidati“ za imunoterapiju.
Ona jedina, kako kažu alergolozi, deluje na uzrok bolesti i smatra se efikasnom nakon određenog vremena.
Neke se sprovode i u klinikama tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite. To su Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije, Univerzitetska dečija klinika Tiršova i Klinika za alergologiju i kliničku imunologiju Kliničkog centra Srbije.
Desenzibilizacija, kako se stručno zove, podrazumeva primenu rastućih doza alergenskih ekstrakata tokom određenog vremenskog perioda. Daje se pacijentima u vidu injekcija ili kapi/tableta ispod jezika.
Imunoterapija se takođe plaća
Imunoterapija se sprovodi i na respiratorne alergene – poleni trava, drveća, korova, kućna prašina, grinja.
Takođe i na venome insekata kod osoba koje su doživele životno ugrožavajuće reakcije nakon uboda pčele, ose ili stršljena, objašnjava alergolog Gordana Petrović.
Kapi koje se stavljaju pod jezik (SLIT terapija) i vakcine za odraslu populaciju (sublingvalna terapija) preuzimaju se na Institutu Torlak, ali pacijenti nakon što je poruče i dostave izveštaj lekara specijaliste moraju da je plate.
Nešto više sreće imaju vojni osiguranici jer njima ovu terapiju refundira vojni fond (SOVO). Ili oni koji imaju privatno zdravstveno osiguranje.
Za lečenje alergija na grinje godišnje više od 70.000 dinara
Oni koji moraju da je plate, treba da računaju na to da recimo, sublingvalna imunoterapija (SLIT) za alergiju na grinje, za dva i po meseca košta 16.700 dinara. Kada se saberu potrebne doze, to je na godišnjem nivou izdatak veći od 70.000 dinara.
Treba imati u vidu da se ova terapija primenjuje od tri do pet godina kako bi se moglo proceniti da li daje dugoročnije rezultate odnosno smanjuje simptome.
Ne preporučuje se kod svih pacijenata. Pa tako, na primer, ne savetuje se srčanim bolesnicima, osobama koje imaju nekontrolisanu astmu, trudnicama…
Ovo je samo jedan od primera što se troškova za terapiju tiče.
Majka dečaka koji ima alergijsku astmu kaže da je pre nekoliko godina razočaralo kada je shvatila da posle godina standarnog lečenja, ovu terapiju koja bi mogla dugoročnije da deluje na uzrok bolesti ne može da dobije o trošku RFZO.
Kako kaže, za budžet porodice predstavljalo bi ozbiljnu stavku budući da joj je predočeno da ovaj vid lečenja alergija na grinje traje bar tri godine.
„Odustali smo. Srećom, vremenom su se simptomi koje je dete imalo i proredili sa ulaskom u pubertet pa je utoliko lakše“, dodaje.
Dostupna savremena terapija, ali se takođe plaća
Osim terapije koja se može kupiti na Torlaku, dostupna je i terapija alergoidima – modifikovanim alergenima. Zahvaljujući njima se željeni terapijski efekat postiže značajno brže, ukazuje dr Petrović.
Njih takođe pacijenti plaćaju, dodaje.
Kako smo mogli da se informišemo u jednoj apoteci, lek koji se koristi u imunoterapiji za lečenje alergije izazvane grinjama i kućnom prašinom za odrasle i decu od 12 godina starosti košta blizu 11.000 dinara mesečno. Treba imati u vidu da i ova terapija traje duže vreme, u početku makar šest meseci.
Prve doze daju se u zdravstvenoj ustanovi u prisustvu lekara i ako nema kontraindikacija nastavlja se sa korišćenjem svakodnevno u kućnim uslovima.
Za ovaj lek potreban je izveštaj lekara alergologa na osnovu koga se potom može kupiti ili poručiti u apoteci ukoliko ga trenutno nema na lageru. Za mnoge pacijente to je ozbiljna stavka, kaže Snežana Šundić iz udruženja Alergija i ja.
„Novi lekovi za lečenje alergija na polene i grinje predstavljaju napredak u lečenju, ali oni nisu pokriveni javnim fondom što znači da pacijenti sve troškove snose sami“, potvrđuje sagovornica.
Ni kreme za atopijski ekcem za najmlađe nisu besplatne
Kaže da se dešava da pacijenti i ne koriste terapiju ili odlučuju da je ne koriste konstantno kako je preporučeno, jer moraju da izdvoje visoku sumu novca za kotizaciju leka.
Svedoči i o takvim primerima pacijenata koji se javljaju ovom udruženju. Kako kaže, ovo nije jedini problem pacijenata koji pate od alergija.
Problem je i što najmlađi pacijenti u Srbiji plaćaju čak i emolijentnu terapiju za lečenje atopijskog ekcema. Najmlađi pacijenti samo jednu terapijsku kremu mogu dobiti o trošku RFZO, dodaje sagovornica.
Sve češća pojava alergija na hranu
U Srbiji nema mogućnosti ni za sve najsavremenije tretmane, među kojima su imunoterapija kod nutritivnih alergija, dodaje Šundić.
Podseća da se u Hrvatskoj sprovodi oralna imunoterapija za gotovo sve nutritivne alergene – od mleka, jaja, orašastih plodova, susama, kikirikija… U Srbiji se ovakva imunoterapija od pre nekoliko godina sprovodi kod dece koja imaju alergiju izazvanu mlekom.
Kako se i gde leče?
Moguće je dobiti u Institutu za majku i dete i Univerzitetskoj dečijoj klinici u Tiršovoj i Dečijoj bolnici u Novom Sadu. U Tiršovoj su svojevremeno objavili i da su započeli desenzibilizaciju na biološku terapiju i citostatike u dečijem uzrastu.
U ovoj ustanovi nisu odgovorili na upit Forbes o tome kakvi su rezultati ovakve terapije koje su o trošku RFZO daju, koliko najmlađih pacijenata imaju godišnje i da li postoji lista čekanja.
Takođe, odgovori su izostali i od predstavnika RFZO kojima smo uputili pitanje šta je sve od terapija o trošku države raspoloživo i da li je u planu proširenje opsega usluga kada su alergije u pitanju.

Osnovna dijagnostika u ustanovi – detaljnija analiza da se plati
Ipak, pacijenti, odnosno roditelji dece koja se leče, svedoče da u državnim klinikama ipak nije moguće ni celokupnu dijagnostiku sprovesti do kraja.
Tako su neki najmlađi pacijenti, odnosno njihovi roditelji, u Tiršovoj dobijali preporuku da nakon prik testova (kožnih testova na alergene) detaljnije analize odnosno IgE antitela na specifične alergene obave na Institutu Torlak.
Cena ovog testa iz krvi po jednom specifičnom alergenu košta oko 2.700 dinara. Tako bar stoji u cenovniku koji se može naći na sajtu ove ustanove. Takođe treba imati u vidu da se često savetuje testiranje na više specifičnih alergena, a ne samo jedan.
Ove analize moguće je sprovesti i u nekoj od privatnih laboratorija. Primera radi, testiranje šireg opsega alergena na hranu i inhalatornih alergena u jednoj od laboratorija košta blizu 10.000 dinara.
„Adrenalin lek koji spašava život se plaća“
Snežana Šundić ukazuje da to nije sve i da ima još muka za alergičare. Jedan od njih je to što o trošku države nije moguće dobiti ni autoinjektor epinefrina. On spašava život u slučaju anafilaktičke reakcije.
„Kao udruženje smo pokretali javne kampanje informisanja i zagovaranja, apelovali smo da autoinjektor epinefrina postane dostupniji i da se uključi na pozitivnu listu lekova, jer je lek koji se primenjuje prilikom visoke životne ugroženosti i rizika usled alergijske reakcije“, kaže Šundić Vardić.
Reakcija onih koji o tome odlučuju je izostala. Sagovornica kaže da bi adrenalinski injektor epinefrina urgentno trebalo uvrstiti na A listu lekova kao u svim evropskim zemljama.
Pomoć i savet pacijentima
Takođe, omogućiti pacijentima sa visokim klasama (stepenom) alergija koje su po život opasne da ih imaju dva kod sebe. To je, kaže, zvanična preporuka i svih stručnih udruženja kod nas i u svetu.
Iako pojedini farmaceuti ukazuju da bi njegovo korišćenje moralo da bude uz preporuku lekara, u nekim privatnim apotekama ovaj injektor je moguće naći po ceni od 6.000 dinara i za njega nije potreban ni izveštaj lekara.
Nacionalno udruženje “Alergija i ja“ je prva organizacija ovog tipa u Srbiji koje je posvećeno pacijentima i njihovim porodicama sa atopijskim dermatitisom, nutritivnim alergijama i intolerancijama, alergijskim rinitisom i astmom.
Osnovano je zbog ličnog iskustva u lečenju alergija i sa ciljem da i drugim pacijentima pruži podršku, edukaciju i zaštitu njihovih prava. Ovo udruženje već godinama sprovodi edukacije u predškolskim ustanovama i školama.

Za obolele od celijaklije brašno o trošku države
U poslednje vreme ima i nekih napredaka kada je reč o pomoći pacijentima sa autoimunim oboljenjima poput celijaklije.
Tako im je omogućeno da o trošku države dobiju mesečno sedam kilograma brašna bez glutena. Za to je potreban izveštaj lekara, odnosno izdaje se na recept. Ovo brašno je inače i do osam puta skuplje nego obično pšenično belo brašno.
U udruženju Alergija i ja ukazuju da u društvu ne postoji ni dovoljno svesti o tome kakve su sve opasnosti u koje može dospeti osoba koja ima neku od nutritivnih alergija.
Bitna je edukacija o alergijama
To je takođe dodatni problem i opterećenje za pacijente.
Iako je sve više namirnica koje ne sadrže gluten, a koje se mogu kupiti u većim marketima, Snežana Šundić navodi da postoji svega nekoliko gluten-free restorana u većim gradovima.
„To je veoma pozitivno, ali svest o alergijama na hranu i obeležavanje u jelovnicima još je slabo. Takođe, nivo znanja osoblja varira i uvek je najvažnije da pacijenti i roditelji dece koja pate od alergije na hranu ukažu na potrebe i ne prepuste situaciju slučaju“, kaže ona.
Neophodno je kaže raditi na edukaciji javnosti o ovim problemima.
Stručnjaci procenjuju da svako peto dete u Srbiji ima atopijski dermatitis ili ekcem. Takođe i više od 30 odsto odraslih građana ima ovaj problem.
Treba imati u vidu da atopijski akcem vrlo često prati još neko alergijsko oboljenje, najčešće astma ili alergijski rinitis. Mnogi koji ne razumeju ovaj zdravstveni problem pomisle da je reč o zaraznom kožnom oboljenju. Zato se kod ovih pacijenata često se mogu javiti anksioznost i povučenost u sebe, upozoravaju psiholozi.
Genetska sklonost ka alergijama važan faktor
Roditelji svedoče i o primerima da ni lekari, konkretno pedijatri, neke simptome ne prepoznaju lako i na vreme, iako su alergije, naročito na hranu danas sve učestalije.
Naime, poznato je i sve češće se dešava da se alergija može javiti odmah po rođenju – na mleko, ali i usled suve kože – atopijski dermatitis.
| Stručnjaci ukazuju da ako oba roditelja imaju neku alergijsku(atopijsku) bolest, šansa da je dete ispolji je 75%. Ako alergiju ima samo jedan roditelj, šansa da se kod deteta razvije je 50%. |
Alergija i začarani krug za pacijente
Jedan bračni par navodi primer da je tek posle osam godina nakon brojnih odlazaka kod lekara specijalista zbog ustanovljene alergijske astme i alergije na grinje nakon više mišljenja, pregleda pulmologa, alergologa i ponovljenih IgE antitela na širi opseg alergija (uključujući i nutritivne) ustanovljeno da dete ima visoku intoleranciju na mleko i jaja.
Pre toga niko od lekara koje su posećivali nije sugerisao da treba proveriti osetljivost na širi opseg alergena, već samo inhalatorne.
Kako navode, dete je nakon rođenja imalo obilno bljuckanje hrane, ponekad i povraćanje celog obroka mlečnom formulom, jake grčeve i uznemirenost zbog koga su se obraćali pedijatru više puta, kao i atopijskog ekcema, ali pedijatar tada nije sugerisao da se obave analize na alergiju ili intoleranciju na mleko niti na tako nešto posumnjao.
Kako im je alergolog nakon detaljnijih analiza nedavno objasnio – klasičan primer razvoja alergije od rođenja.
Kod dece češća alergija na hranu
Dečiji alergolog imunolog Gordana Petrović ukazuje da se u Srbiji poslednjih godina uočava porast broja osoba koje imaju alergijske tegobe. Ipak, precizni podaci o tome koliko ljudi u Srbiji pati zbog alergija za sada ne postoje, kaže.
Budući da radi sa decom primećuje da se nutritivne alergije kod njih češće javljaju nego kod odraslih. Često su to alergije na mleko, jaja, orašaste plodove, brašno, riba i plodovi mora, soja.
Tegobe mogu biti različitog intenziteta. „Od blagih pojava osipa nakon konzumiranja namirnice, do pojave životno ugrožavajućih reakcija razvoj anafilakse, ponekad i anafilaktičkog šoka“, kaže Petrović. Deca, kao i odrasli, mogu imati i respiratorne alergije.

Najčešći respiratorni alergeni su grinje i kućna prašina. Tu su i poleni biljaka trava, drveće, korovi i dlaka ili epitel kućnih ljubimaca – pas, mačka ili druge životinje.
Polen ambrozije zadaje glavobolju
Ovu sezonu obeležile su veoma visoke koncentracije alergena ambrozije u vazduhu. Polen ambrozije predstavlja vodeći uzrok respiratornih alergijskih reakcija. Simptomi su najizraženiji tokom kasnog leta i početkom jeseni.
„Veliki broj i dece i odraslih ove sezone žalio se na izražene simptome i tegobe, poput curenja i zapušenost nosa, svrab očiju i nosa. Neretko se lekaru javljao i zbog suvog nadražajnog kašlja“ , kaže doktorka.
Primena određenih lekova ublažava simptome, ali ne predstavlja trajno rešenje, dodaje.
„Uništavanje korovskih biljaka je jedan od načina da se problemi kod alergičnih osoba značajno umanje. Takođe, i primena alergen specifične imunoterapije, koja omogućava imunskom sistemu alergične osobe da se prilagodi“, ukazuje Gordana Petrović.

Kako je suzbiti?
U udruženju Alergija i ja takođe apeluju da se ozbiljnija pažnja posveti planu za smanjenje zagađenja vazduha, kao i uništavanja ambrozije.
Sve to utiče da se osobama sa astmom pogoršavaju alergijske reakcije i simptomi, upozoravaju.
Iako postoje preporuke za suzbijanje i uredbe koje nalažu mere uklanjanja i kontrolu ambrozije, u praksi je sprovođenje često neredovno. Tako se širenje polena ove biljke praktično ne može zauzdati.
„Poštovanje planova bi zahtevalo sistem prijavljivanja i praćenja lokacija, obaveze lokalnih samouprava prema vlasnicima zemljišta, uklapanje mera u poljoprivredi i saobraćaju, redovno uklanjanje na kritičnim lokacijama i edukaciju građana“, kaže Snežana Šundić Varadić.
Podaci istraživanja
| Klimatske promene, zagađenje, kao i prolećno cvetanje bilja, samo su neki od uzročnika alergija. Procenjuje se da 25 odsto ukupne svetske populacije boluje od neke alergijske bolesti. Tačan broj osoba koji imaju neki oblik alergija u Srbiji se ne zna, ali ih je iz godine u godinu sve više, kažu stručnjaci. Prema podacima stručnjaka, ali i Nacionalnog udruženja Alergija i ja, kod dece dominiraju atopijski ekcem, alergije na hranu, zatim alergijski rinitis (kod dece školskog uzrasta). Kod odraslih najčešći problemi su alergijski rinitis i respiratorne bolesti poput astme. Analize Ipsosa pokazuju da je u 2016. godini 22 odsto građana imalo neki oblik alergija. Sada je ta brojka dostigla 32 odsto. Broj građana sa prolećnim alergijama porastao je sa 8,2 odsto 2016. na 16,3 odsto. I broj alergičnih na ambroziju se duplirao. Tako ih je 2016. bilo 4,6 odsto, a poslednji podaci za pokazuju da ih je 9,4 odsto. Najizraženiji skok beleži alergija na hranu – sa 1,8 odsto na 4,3 odsto. I ostale alergije su takođe u porastu – sa 11 odsto na 12,3 odsto, navodi Ipsos. |
–