Žene nisu mali muškarci: Zdravstvena zaštita mora da bude osmišljena u skladu s tim

Žene nisu samo muškarci manjeg rasta. To zvuči očigledno, a ipak istorija medicinskih istraživanja pokazuje koliko se često zdravstvena zaštita žena oslanjala na saznanja do kojih se došlo proučavanjem muških tela. Ako želimo da odgovorimo na zdravstvene potrebe žena, moramo početi od ženskog tela. Njegova biologija treba da bude polazna tačka istraživanja, dijagnostike i lečenja.
Savezni zakon je tek 1993. prvi put propisao obavezno uključivanje žena u klinička istraživanja koja finansira Nacionalni institut za zdravlje SAD (NIH). Žene su i ranije učestvovale u istraživanjima, ali njihovo uključivanje nije bilo dosledno obezbeđeno. Razmislite koliko se to nedavno promenilo. Mnoge žene koje danas primaju zdravstvenu zaštitu odrasle su u svetu u kojem medicinska istraživanja nisu dosledno uzimala u obzir njihova tela.
NIH je priznao da su nedostaci u učešću žena značili da su se kliničke odluke često zasnivale na istraživanjima sprovedenim na muškarcima. Bez dokaza da se dobijeni rezultati mogu primeniti i na žene. Ta istorija trebalo bi da nas navede da postavimo jednostavno pitanje: šta još uzimamo zdravo za gotovo?
Razlike
Razlike počinju na ćelijskom nivou. Većina žena ima dva X hromozoma, dok većina muškaraca ima jedan X i jedan Y hromozom. Razlike u hromozomima, hormonima i anatomiji mogu uticati na zdravlje. Žene i muškarci mogu različito obolevati i različito reagovati na lekove. Te razlike daleko prevazilaze reproduktivno zdravlje. Zdravlje žena obuhvata srce, mozak, imuni sistem, kosti i sve ostalo što čoveku omogućava da dobro živi. Potrebno je da proučavamo celo telo tokom čitavog životnog veka.
Stalno se vraćam jednom pitanju: kako da obezbedimo da saznanja o ženskom telu promene zdravstvenu zaštitu koju žene dobijaju? Zdravstvena zaštita osmišljena u skladu sa potrebama žena počinje istraživanjima koja ih uključuju. Da li su žene bile obuhvaćene istraživanjem? Da li su rezultati analizirani kako bi se utvrdile razlike između žena i muškaraca? Da li su u obzir uzeti uzrast i životna faza?
Napredak je ostvaren. Žene danas čine približno polovinu učesnika u kliničkim istraživanjima koja podržava NIH. Međutim, samo uključivanje žena ne može da odgovori na sva pitanja. Potrebna su nam istraživanja osmišljena tako da otkriju razlike koje su važne, kao i rezultati koji će stići do zdravstvenih radnika koji donose odluke.

Moramo, takođe, da slušamo pacijentkinje. Žena zna kada se nešto promenilo u njenom telu, čak i kada ne može da objasni zašto. To zapažanje predstavlja polaznu tačku za dalje ispitivanje. Lekar donosi medicinsko znanje, a pacijentkinja sopstveno iskustvo. Oboje treba da doprinesu razgovoru i njegovom usmeravanju.
Zdravstvene potrebe žene menjaju se tokom vremena, a zdravstvena zaštita treba da bude u stanju da se menja zajedno s njom. To podrazumeva da se pacijentkinjama pomogne da razumeju simptome, pronađu odgovarajuće stručnjake i znaju šta sledi. Podrazumeva i povezivanje zdravstvenih radnika kako pacijentkinja ne bi morala sama da prenosi sve informacije sa jednog pregleda na drugi.
Potrebne promene
Poslodavci mogu da doprinesu tako što će omogućiti da se zaposleni lakše upoznaju sa svojim zdravstvenim pogodnostima i koriste ih. Kao i tako što će im dati vremena da dobiju potrebnu zdravstvenu zaštitu. Trebalo bi da pitaju zaposlene gde nedostaje podrška i u kojim situacijama im je teško da dođu do pomoći.
I tehnologija bi trebalo da pojednostavi to iskustvo. Kada procenjujemo neki novi zdravstveni alat, trebalo bi da se zapitamo čije su potrebe uzete u obzir prilikom njegovog osmišljavanja i da li dobro funkcioniše za ljude koji bi trebalo da ga koriste. Više informacija korisno je kada vodi do boljih odluka i jasnijih narednih koraka.
Prilagođavanje zdravstvene zaštite ženskom telu trebalo bi da bude osnovni standard kvalitetne zdravstvene zaštite. Prepoznavanje razlika pomaže nam da pružimo negu koja odgovara potrebama pacijentkinja, ali podrazumeva i razumevanje da se i žene međusobno razlikuju.
Ne možemo da promenimo istoriju medicinskih istraživanja. Ali možemo da promenimo pitanja koja postavljamo, istraživanja koja finansiramo, proizvode koje razvijamo i zdravstvenu zaštitu koju pružamo. Žene nisu samo muškarci manjeg rasta. Sledeći korak je da to saznanje postane sastavni deo svakodnevne medicinske prakse.
Ne treba da tražimo od žena da se prilagode zdravstvenom sistemu. Treba da osmislimo zdravstveni sistem tako da odgovara njihovim potrebama.
Šeli Zelis, saradnica Forbes