Dokle stižu saznanja poreznika o vašoj zaradi u inostranstvu: Odgovori na nedoumice posle izmena poreskih zakona

Skoro tradicionalno, kraj kalendarske godine u Srbiji donosi neka nova poreska pravila. I ovog puta, na poslednjem zasedanju prošle godine, poslanici su usvojili i izmene i ključnih poreskih zakona. Reč je o propisima koji regulišu pitanje poreza na imovinu, poreskog postupka i poreske administracije, dobiti pravnih lica, pa i poreza na dodatu vrednost.
U nizu usvojenih novina je i uvođenje Evidencije fizičkih lica. U njoj će biti naši državljani, izbeglice, stranci. I svi podaci potrebni poreznicima za utvrđivanje njihovih eventualnih obaveza. Buduća baza podataka je otvorila brojna pitanja – hoće li porez stići do građana koji su mu dosad izmicali, kako dokazati da je već plaćen u drugoj državi i da li je moguće dvostruko oporezivanje.
Poreskog advokata dr Minju Đokića smo zamolili da otkloni neke od ovih nedoumica. Ovo su njegovi odgovori.
Ko su rezidenti, a ko nerezidenti Srbije i da li je nerezident poreski obveznik Srbije?
Govoreći sa stanovišta srpskog Zakona o porezu na dohodak građana, rezident je fizičko lice koje na teritoriji Srbije ima prebivalište ili centar poslovnih i životnih interesa. Ili na teritoriji Srbije, neprekidno ili sa prekidima, boravi 183 ili više dana u periodu od 12 meseci koji počinje ili se završava u odnosnoj poreskoj godini.
Gde je prebivalište, a gde dom
U kojoj situaciji se neko, ko se odselio iz Srbije, i dalje smatra poreskim rezidentom Srbije?
Ukoliko se neko trajno odselio iz Srbije, u smislu da je sa Srbijom izgubio svoje lične i ekonomske veze. Na primer, neko ko je pre 30 godina napustio Srbiju. Takvo lice, prema mom mišljenju, nije i ne može biti poreski rezident Srbije.
Izazove u praksi pravi činjenica da je poreski rezident fizičko lice koje, između ostalog na teritoriji Srbije ima prebivalište, ili centar poslovnih i životnih interesa. Drugim rečima, kada samo to pravilo posmatramo ispada da ste rezident ako imate formalno prebivalište u Srbiji. I to jer ga, iako ste na to bili u obavezi, niste odjavili.
Međutim, za utvrđivanje poreskog rezidentstva mnogo je važnije da li u Srbiji zaista „prebivate“ – da li je Srbija mesto u kome ste se nastanili sa namerom da u njoj stalno živite. Odnosno da li je mesto u kome se nalazi centar vaših životnih aktivnosti, profesionalnih, ekonomskih, socijalnih i drugih veza koje dokazuju vašu trajnu povezanost sa Srbijom. Ako je odgovor ne – prema mom mišljenju, nema elemenata da se smatrate rezidentom u smislu ZPDG.
Nevolja je u tome što biste to morali da dokazujete u poreskom postupku ukoliko niste odjavili svoje prebivalište. Poreska uprava može doći u posed podatka o tome gde vam je registrovano prebivalište, pa bi vas apriori tretirala kao rezidenta. Na primer, otišli ste iz Srbije, ali niste odjavili svoje prebivalište. Nemate odobren stalni boravak u inostranstvu, niste obavestili MUP o svojoj adresi u inostranstvu i slično.
Unilateralno i bilateralno izbegavanje
Da li građani Srbije, koji odlaze na privremeni rad, do 180 dana u, na primer, Nemačku, treba da plate porez na dohodak ili doprinose i u Srbiji?
Poreski rezident Srbije, plaća porez na svoj celokupan svetski dohodak Republici Srbiji. Postoje unilateralne, dakle zakonske, mere za sprečavanje dvostrukog oporezivanja. Postoje i bilateralne, bazirane na ugovorima o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, mere za sprečavanje dvostrukog oporezivanja.
Primenjuju se u slučaju da zemlja izvora dohotka, Nemačka, želi da oporezuje taj dohodak srpskog rezidenta po osnovu činjenice da je dohodak ostvario na njenoj teritoriji. Srbija svakako želi da ga oporezuje jer je njen rezident. Primena jedne ili druge mere zavisi od konkretne situacije. Ovde je nejasno šta se podrazumeva pod „privremeni rad“. Da li je lice u radnom odnosu kod nemačkog poslodavca, da li je registrovalo samostalnu delatnost u Nemačkoj pa pruža usluge u smislu nezavisne profesije. Da li je reč o građaninu koji je upućen na rad od strane srpskog poslodavca kod nemačkog poslodavca i slično.
Kakav je situacija ukoliko naši građani rade u zemljama sa kojima Srbija nema ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja ili im poslodavac u inostranstu ne plaća poreze i doprinose?
Ukoliko rezidenti Srbije rade u zemljama sa kojima Srbija nema zaključen Ugovor o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, na primer SAD, ispituju se uslovi za primenu unilateralnih, zakonskih, mera sa sprečavanje dvostrukog oporezivanja. Primena takve mere zavisi od konkretne situacije.
Napomena je da o tome Poreska uprava neće voditi računa po službenoj dužnosti. To nije njen posao. Na rezidentu je da dokazuje ispunjenost uslova za primenu poreskog kredita, ukoliko je primenljiv.
Kad poreznik, a kada obveznik dokazuje
Da li je dokazivanje dana provedenih van zemlje i plaćenih poreza i doprinosa obaveza građanina ili poreznici sami obezbeđuju te podatke?
U poreskom postupku teret dokaza snosi Poreska uprava – za činjenice na kojima se zasniva postojanje poreske obaveze. Poreski obveznik – za činjenice od uticaja na smanjenje ili ukidanje poreza. Sumnja koja proistekne zbog uskraćivanja informacija, odnosno nedostavljanja dokaza od strane poreskog obveznika može u postupku utvrđivanja poreske obaveze biti na njegovu štetu.
Poreznici su došli do frilensera i pomoraca na osnovu uplata koje su im stizale na račune u Srbiji. Ako bi naši rezidenti, hipotetički i ne sasvim u skladu sa zakonom, mogli da imaju račun u Mađarskoj, da li su te uplate van domašaja naših poreznika i da li će tako i ostati u budućnosti?
Držanje deviza na računima kod banke u inostranstvu je regulisano deviznim propisima. Postupanje suprotno tim propisima može predstavljati devizni prekršaj za koji je propisano obavezno oduzimanje predmeta. U konkretnom slučaju novčanih sredstava. Nismo u mogućnosti da procenimo da li ovaj hipotetički rezident ima vrlo realnu obavezu prijave svojih deviznih računa ili ne. U zavisnosti od toga da li su podaci o tim računima na raspolaganju Poreskoj upravi. U svakom slučaju, postoje tehnički i pravni mehanizmi međugranične razmene podataka i informacija.