Ko osniva turističke agencije u Srbiji: Zabavna im putovanja, a brza zarada još zabavnija

Forenzičke računovođe su sasvim kadre da provere i procene mogu li ukazati poverenje, a još važnije, dati novac, odabranom organizatoru putovanja. Većina građana je tu u prilično nezavidnoj situaciji. Nisu im bliske pretrage blokiranih računa, ili sumnjive poslovne istorije nekih vlasnika sa lošim namerama.
Bilo je godina, mnogi se nerado sećaju leta 2018. kada su agencije padale ko „pokošene“, a hiljade putnika ostalo bez letovanja. Sistem garancija je sada nešto strožiji, ali oni koji su godinama u ovom poslu napominju da je tako samo dok posrću oni sa manje aranžmana. Da je stradao veći, para ne bi bilo dovoljno.
U Srbiji su, prema podacima Agencije za privredne registre, aktivne tačno 1.132 turističke agencije. U taj broj ulaze organizatori puta sa aktivnim licencama i posrednici u prodaji aranžmana. Kroz tržište je poslednjih godina prošlo skoro tri puta više firmi, ali je dve trećine završilo u blokadi ili su obrisane.
Nema potpune garancije
I Barcino turs je, srećom po njegove putnike, imao licencu. I neophodno osiguranje. Klijenti, pa i partneri, se pitaju da li su mogli da shvate da se muči sa solventnošću i da neće opstati ni do Nove godine, a kamoli leta. I još važnije, hoće li na vreme „namirisati“ novog tur-operatera kojem mušterija i dobar glas nisu na prvom mestu.
Prvi čovek Jute, Aleksandar Seničić, objašnjava da se važeći sistem osiguranja, koji funkcioniše od 2020. godine, pokazao dosta dobrim.
„Nema 100 odsto garancije“, kaže Seničić za Forbes Srbija. „Ovaj sistem je dobar. Preuzet je iz evropske prakse. Prilagođen je našem pravnom sistemu. Kod nas su limiti veći nego u drugim zemljama. Tamo neke druge stvari funkcionišu malo drugačije. Možete samo jednom da prevarite“.

U Srbiji je bilo prevara, ali ne i adekvatne kazne.
„Kod nas kada neko nekog prevari, retko dođe do krivične prijave“, ističe Seničić. „Ne goni ni država, niti oštećeni. A ima situacija kada vlasnik agencije ili neko od zaposlenih nije radio kako treba. Ne mislim na ono što potpada pod rizike poslovanja. Mislim na to kada je neko smišljeno doneo odluku da ne radi kako treba. Normalno je da snosi odgovornost. Verujem da više od 90 odsto agencija posluje ispravno. To pokazuje vreme za nama. Nismo imali velike lomove. Dešava se da neko propadne, baš kao i u drugim branšama. Imali smo zatvaranje i fabrike nameštaja. Pa i da je neko više puta prodavao iste stanove“.
Vlasnici agencija znaju ko je „kukolj“ u njihovoj branši i ko kako posluje. Potrošači, ali i drugi u turističkom lancu, to otkrivaju na teži način.
„Ne mogu nikako da znaju“, odgovara Mirko Milovanović, vlasnik Viva travela, na naše pitanje mogu li putnici da prozru loše agencije. „To je nemoguće. I to zato što agenciju može da otvori svako ko položi 1.000 evra. Moraju zato dobro da razmisle kome će da povere novac. Kao i u svakoj privrednoj grani postoji mogućnost prevare. To nikako ne možete da znate. Zato država treba da garantuje tako što će doneti strože zakone“.
Mogle bi i veće polise
Problem je, kaže nam Milovanović, što neko ko je dao depozit od 1.000 evra, organizuje putovanja vredna pola mliona evra.
„To je slaba karika“, kaže vlasnik Viva travela. „Mi smo počeli pre 20 godina. Imamo ozbiljnu logistiku, iskustvo i zaposlene. I meni narušava posao i ugled kada se pojavi agencija koja napravi problem ili prevari putnike. Dođe čovek, to mu sve deluje zanimljivo, voli da putuje i misli da je agencija to. Zakonska regulativa nije dovoljno dobra. Vi u prodavnici platite račun i odmah dobijete robu, a ovde čekate uslugu“.
Prema Milovanovićevim rečima, u Srbiji trenutno posluje oko 200 organizatora puta i oko 1.000 subagenata, koji prodaju aranžmane.
„I ima sigurno 1.000 njih koji nešto nude i prodaju preko Instagrama i drugih društvenih mreža. Nemaju ni kancelariju, ništa“, kaže Milovanović.
Prema njegovim mišljenju, osiguranje se pokazalo efikasno kada nije bilo mnogo oštećenih putnika. Slika bi bila sasvim drugačija da se slomio neko ko je ugovorio putovanja mnogo vrednija od 400.000 evra.
„Maksimalni iznos osiguranja je sada 400.000 evra, a to ne bi u svakom slučaju bilo dovoljno“, napominje vlasnik Viva travela. „Osiguranje bi moglo da bude veće, jer agencije plaćaju polisu. Mi ne plaćamo osiguravajućoj kući 400.000 evra. Plaćamo polisu i to je trošak između 15.000 i 20.000 evra godišnje. Ne bi bilo nemoguće da se plaćaju i veće premije“.
S druge strane, Aleksandar Seničić iz Jute veruje da bi deo odgovornosti trebalo da bude i na osiguravajućim društvima.
„Imamo neke garancije, one su dosta skupa za velike agencije“, smatra Seničić. „Osiguravači bi morali da rade više, da se bave pitanjem da li treba da izdaju garanciju ili ne. Da se bave finansijskim stanjem klijenta. Kod nas nije tako sjajna situacija. Naša inicijativa je da putovanje bude zaštićeno. Nije nam u interesu da trpe putnici. Ljudi se nekad povlače iz posla. Ne možemo mi da znamo sa kojim motivom se neko povukao. Da li je možda rešio da lako dođe do keša ili je u problemu, jer je ulazio u rizik, pa bankrotirao. Svašta nam se dešavalo. To nije stvar koju možemo da znamo i predupredimo. Ovaj trenutni sistem je solidan“.
Poslovna istorija
A šta bi neki knjigovodstveno spretniji putnici mogli da saznaju da su pokušali da istraže poslovanje Barcino tursa. Za početak, vlasnik Vladimir Bogićević nije sasvim neiskusan u turizmu.
Krenuo je kao preduzetnik. Osnovao je subagenturu B. Turs 2004. godine i ugasio je 2006. Barcino turs je osnovao krajem 2005. i sada je u dubokoj blokadi. Vodio je agenciju Holiday4u u Nišu. Osnovana je 2014. i u prinudnoj je likvidaciji.
Na njega se vodio i Lajfstajl turs, osnovan 2014. godine. Dve godine kasnije započeta je likvidacija i ove firme. I dalje vodi Olimpik transport i konstrakšn, koja je registrovana za prevoz putnika. U blokadi je od nepunih 20 miliona dinara, iako je 2022. godinu završila sa profitom od oko 24.000 evra.
„Kod Barcino tursa se uveliko pisalo o problemu i blokadi računa, a njihove poslovnice su bile pune turista koji su uplaćivali aranžmane“, upozorava Aleksandar Seničić. „Moramo da se bavimo i edukacijom klijenata. Oni misle da neko drugi treba da razmišlja i za njih. Sada vidimo da im, da bi naplatili osiguranje, nedostaje i kompletna dokumentacija. Nekome su uplatili novac, a nemaju sve papire“.
Možda je signal mogao da bude i da ova agencija nije na spisku članica Jute.
„Nema tu pravila. Mi nismo obavezujući“, odgovara nam Seničić. „Jesmo najstariji, ali nemamo javnu funkciju. Zastupamo privatni sektor. Ima otpora i među agencijama. Neki veruju da je, s obzirom da imaju agenciju, njihovo pravo da rade šta hoće. A to nije tako“.

Kako do licence
Licenca se izdaje turističkim agencijama koje žele da obavlјaju poslove organizovanja, realizovanja i prodaje turističkih putovanja u zemlјi i u inostranstvu. U zavisnosti gde vode putnike licenca se rangira u različite kategorije. Kategorija A podrazumeva putovanja u zemlji i inostranstvu, a kategorija B se izdaje za obavlјanje poslova organizovanja turističkih putovanja u zemlјi. Organizator putovanja sa kategorijom B može da pruži i uslugu koja obuhvata najviše jedno noćenje, u vremenskom trajanju ne dužem od 48 sati, u državama sa kojima se Republika Srbija graniči.
Da bi dobile licencu, agencije moraju da imaju garanciju putovanja u zavisnosti od visine prometa. Garancija je bankarska garancija ili osiguranje. U kategoriji A najniži iznos garancije je 30.000 evra za one sa prometom do 20 miliona dinara. Najviši iznos garancije u ovoj kategoriji je 400.000 evra za promet veći od milijardu dinara.
Organizatori koji posluju u B kategoriji, obezbeđuju garanciju od 5.000 evra za promet do pet miliona dinara. Najviši iznos je 30.000 evra za promet do 20 miliona dinara. Ukoliko premašuje ovaj promet, onda mu je potrebna garancija kao i kolegama u A kategoriji.
Depozit se, kako se navodi na sajtu Agencije za privredne registre, obezbeđuje u najmanjem iznosu od 2.000 evra za licencu rangiranu u kategoriju A, a 500 evra za licencu rangiranu u kategoriju B.
Država je uvela jedinstveni sistem garancija putovanja. Putnici mogu, na sajtu Ministarstva turizma, da provere da li je njihovo putovanje u tom sistemu.
Ko vodi đake
Javnost zna i najčešće prati rad agencija koje ih vode preko granice. Đačka putovanja su, po pravilu, rezervisana za manje poznate organizatore.
„Izlete, a to znači putovanja ne duža od 24 sata, može da organizuje bilo ko, tu nema nikakve garancije“, pojašnjava Aleksandar Seničić. „Đačko putovanje jeste organizacija puta i za to je potrebna licenca. U velikim broju su to agencije koje imaju A licencu i bave se i jednom i drugom vrstom putovanja. Tu su neki drugi problemi. Prevelike su obaveze. Mora lekar, mora rekreator, deca ne smeju da putuju noću, pa realno imaju noćenje više. Sve to poskupljuje put. S druge strane, osnovni kriterijum je najniža cena, a to ne znači najbolju uslugu. Kao da gubimo iz vida da je osnovni cilj đačkih putovanja obrazovni i socijalizacija“.
Ko se još seća Fly Fly Travela
Procedura prinudne likvidacije Fly Fly Grupe počela je 1. jula 2022. godine. Četiri godine ranije neslavno se završila priča o agenciji koja je u kratkom roku uspela da se okiti nizom epiteta – najbolja agencija Jugoistočne Evrope , najbolji izlagač na Sajmu turizma, umalo i EY preduzetnik godine… Vlasnik grupe je bio Igor Vujović Nađ, a Kofer tursa, što je bilo drugo ime za Fly Fly Travel – Bojan Stupar. Javnost, ali i hiljade klijenata i tur-operatera ostalo je bez odgovora gde su sada ovi svetski putnici koji su im prodavali karte i aranžmane koji uopšte nisu bili rezervisani.
Te 2018. godine hiljade nesuđenih putnika je izneverila i agencija SAB Travel. Ova agencija je sve polaske otkazala nekoliko sati pre puta zbog – finansijskih poteškoća. A vlasnik Stevan Buđić je, sa suvlasnikom njegove druge kompanije, Miroslavom Osatovićem, privođen godinu ranije zbog sumnje da su izvršili krivično delo prevara u saizvršilaštvu.
Buđić se, vidi se u APR, prošle godine povukao iz jedne druge agencije – ŠPR putovanja – koja je u blokadi. Do avgusta je bio njen direktor i vlasnik. Upravljanje je preuzela firma Ceproveks, a vlasništvo – Dabl bjuti. A u stvari je Ceproveks „u trećem kolenu“ (preko tri preduzeća) vlasnik firme Dabl Bjuti.
Leto 2018. je imalo još žrtava. Tada je zatvorena i agencija Sun & Sea, a Jazz Travel iz Čačka otkazala je putnicima letovanje u Grčkoj. Te sezone nisu bili pošteđeni ni đaci. Oko 150 učenika iz Beograda, koji su krenuli na ekskurziju u Španiju po dolasku u Ljoret de Mar nije mogla da uđe u hotelski smeštaj koji je bio rezervisan u okviru aranžmana koji je uplaćen u agenciji Planeta Promet.
A mnogih se nismo ni setili. Uzalud pakovane kofere i prokockani novac, nažalost, pamte još samo izigrani putnici.