Proizvođači hrane ne priznaju računicu Zavoda za statistiku: Trgovci se ugrađuju i do 80 odsto

featured image

22. mar 2024. 07:00

Na putu od njive do trpeze svako uzme svoj deo, a kupci plaćaju sve. Kome se ovaj lanac ishrane najviše isplati, u Srbiji je dugo pitanje bez odgovora. Komisija za zaštitu konkurencije već više meseci radi na istraživanju čitavog puta, a deo odgovora ponudio je i Republički zavod za statistiku u istraživanju o maržama u trgovini i prehrambenoj industriji. Njihov nalaz, da su stope bruto marži u pogonima i tri puta veće nego na rafovima, samo je produbio jaz među ovim učesnicima na tržištu.

Proizvođači i prerađivači sa kojima je Forbes Srbija razgovarao, bez zadrške negiraju računicu statistike. Tvrde redom da najveći deo „kajmaka“ uzmu prodavci. Trgovci, s druge strane, potvrđuju brojke statističara, uz napomenu da ima proizvoda u čiju cenu se više ugrađuju.

„Istraživanje o prihodima od prodaje prehrambenih proizvoda u unutrašnjoj trgovini pokazalo je da je prosečna stopa bruto marže za sve posmatrane subjekte u trgovini na malo prehrambenim proizvodima iznosila 14,9%“, navodi se u istraživačkom radu RZS. „Posmatrano na nivou proizvoda, najveći raspon u kretanju visine bruto marže zabeležen je kod maslaca, sa maksimalnom vrednošću od 76,4%, nasuprot minimalnoj od 9%. Najniži raspon zabeležen je kod šećera, sa maksimalnom stopom bruto marže od 17,7%, nasuprot minimalnoj od 1,9%“.

A kada je o industriji reč, statističari su otkrili, kako je Forbes već pisao, da je na nivou celokupne delatnosti, proizvodnje prehrambenih proizvoda, u prvih šest meseci 2023. godine ostvarena prosečna stopa bruto marže od 54,1%.

Marža samo deo zarade

„Daljom analizom, uočeno je da one grane delatnosti proizvodnje prehrambenih proizvoda koje imaju visok udeo indirektnih troškova, beleže visoke stope bruto marže. Najviša stopa bruto marže zabeležena je u proizvodnji pekarskih proizvoda i testenine, od 98,8%, koju upravo karakteriše visok udeo indirektnih troškova. Najniža stopa bruto marže u 2023. godini zabeležena je kod proizvodnje mlinskih proizvoda, skroba i skrobnih proizvoda, od 20,8%, što je u skladu sa nižim udelom indirektnih troškova“, napominju istraživači RSZ.

Pekari, najblaže rečeno, u brojke ne veruju. Tvrde da rade sa minimalnom zaradom, ali i objašnjavaju zašto se trgovačke marže u knjigama ne vide u svoj svojoj veličini.

„Hlebu „sava“ je ograničena marža na šest odsto, a trgovačka marža na osnovne pekarske proizvode je 80 odsto“, nema dileme Zoran Pralica, predsednik Unije pekara. „Toliko trgovci nadograde naše cene. Mi kao proizvođači zaradimo minimalno, a trgovci zarađuju 10 puta više po jedinici mere“.

Ali nije sve to, tvrdi Pralica, i formalno marža. Mesto na rafu nosi brojne troškove, a marža je samo jedan od „učesnika“ u konačnoj ceni.

„Više je načina na koji se ugrađuju“, dodaje Pralica. „Traže knjižno odobrenje ili rabat, tu su troškovi police, marketing. To je jedna ucenjivačka politika koju trgovci sprovode prema nama. Marže određuju prema grupama robe, za dnevne, trodnevne, višednevne proizvode. Najviše uzimaju na hlebu, mleku, pavlaci, onome što je u opticaju svakog dana. Njihovi rokovi plaćanja su od 60 do 90 dana, a oni prodaju za najviše sedam dana. U te dnevne se najviše ugrađuju“.

Proizvođači, kažu moraju da snižavaju cene da bi ušli u trgovinu.

„Na specijalnim vrstama hleba traže veliko knjižno odobrenje. Onda mi dignemo cenu na, na primer, 100 dinara. I to je ulazna, fakturisana cena. Oni kažu da je marža 40 odsto i prodaju za 140 dinara. Ali traže knjižno odobrenje od 20 ili 30 dinara. Znači taj hleb košta 80 dinara, a prodaju ga za 140. I marža nije 40 odsto, nego 80. Knjižno odobrenje ide na kraju meseca kao odobreni popust i ne vidi se kao marža. Ili se plati marketing. To su sve zamke tgovaca koje oni obilato koriste“, kaže Pralica.

Mlekari idu do 20 odsto

Statistika je utvrdila da je prosečna stopa bruto marže kod proizvođača mlečnih proizvoda oko 45 odsto. I u ovoj grani odgovaraju da oni cenu ne nadograđuju toliko. Tako su nam makar rekli u mlekari Stara planina.

„Najveće su marže u hipermarketima“, tvrde u Staroj planini. „Radimo nažalost sa njima, ali tu su ogromne marže. Mogu da vam kažem da je naša proizvođačka marža prema veletrgovinama maksimum 20 odsto. I tako je kod svih mlekara. Zavisi da li neko pravi kvalitetnije proizvode ili radi na veći obrt. Marža hipermarketa ide do 80 odsto“.

Ova mlekara ima i sopstvene prodavnice. Kako objašnjavaju, u njima je marža 20 odsto. Troškovi radnje odnose 13 odsto, tako da u njima imaju zaradu oko 6-7 odsto.

U preradi i konzerviranju mesa, pokazuje statistika, stopa bruto marže je 34,7. I ovde proizvođači imaju drugačiju računicu.

„Mogu se zakleti da je naša marža između pet i 10 odsto“, tvrde u jednoj klanici. „Sve se lako može utvrditi. Po pravilniku unosimo sirovine, a zna se koliko svaka košta. Odobravamo rabate od 15 do 25 odsto. Najveći idu kod onih koji uzimaju najveće količine. Ali, da vidite naše veleprodajne cenovnike i one u radnjama, sve bi bilo jasno. Nismo ni mi bez zarade, ali daleko je to od tih brojeva. Kad se nešto mnogo dobro prodaje, znam da sam loše iskalkulisao. Ili je mnogo jeftino ili je mnogo kvalitetno, pa opet jeftino. Ima i trgovina svoje probleme, ne sumnjam. Nema radnika, imaju troškove“.

Shutterstock/New Africa

Trgovci: Na mesu gubimo

Trgovci ne sumnjaju u rezultate istraživanja. Potpuno se slažu da nisu oni taj deo lanca u kome se generiše najveći deo cene hrane.

„Moguće da se u ponudi u trgovinama nađe i poneki proizvod na kome je marža 80 odsto, ali to niti je često, niti su to, da kažem, važni proizvodi“, kaže za Forbes Srbija Goran Kovačević, osnivač i suvlasnik Gomeksa.

Kako objašnjava, trgovcima je potreban interes od 25 odsto da bi pozitivno poslovali.

„Da biste bili rentabilni, potrebna je marža od 25 odsto“, dodaje Kovačević. „Ulje se, na primer, prodaje sa 10 odsto. Ali, meso često prodajete sa gubitkom. Kako? Pa imamo mi maržu, ali kod mesa se najviše gubi. Ima otpada, kratak je rok trajanja. Mnogo se gubi i na kraju se ta marža istopi. A morate da držite meso, ono privlači kupce. I zato na nekim proizvodima imate veće marže. Tako da u proseku budu 25 odsto“.

Uvoznici i distributeri su poseban deo snadbevačkog lanca kog se statistika, ovog puta, nije dotakla. A u mnogim artiklima učešće u ceni zavisi najviše baš od njih.