Srbija u vrhu Evrope po kamatnim stopama na zaduživanje države, kako će se to odraziti na privredu

Budžetom za 2024. planirano je da se zadužimo za oko 6,5 milijardi evra, i to pod nepovoljnijim uslovima. Gotovo petina javnog duga imaće, prema oceni Fiskalnog saveta, osetno veću kamatnu stopu nego stari dug.
“Kakve su projekcije javnog duga za Srbiju u narednim godinama”, pitali su ministra finansija Sinišu Malog predstavnici Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) prilikom boravka u Beogradu krajem oktobra, a u okviru drugog razmatranja stendbaj aranžmana sa Srbijom.
Mali je odgovorio da su cifre ohrabrujuće i da naša zemlja drži javni dug pod kontrolom.
„Likvidni smo, zadovoljan sam performansama i načinom kako upravljamo javnim dugom“, istakao je on.
Zakonom o budžetu Srbije za 2024. godinu, koji je usvojen baš za vreme boravka MMF-a u Beogradu (26. oktobra), predviđen je javni dug od 51,7 odsto BDP-a, što jeste manje u odnosu na 53,3 odsto koliko se očekuje da će biti na kraju 2023.
Ipak, kako je naveo Fiskalni savet u oceni budžeta za 2024. godinu, Srbija će ove godine najverovatnije morati da se zaduži za oko 6,5 milijardi evra (1,7 milijardi za finansiranje budžetskog deficita i približno 4,8 milijardi evra za otplatu dela dugova koji dospevaju na naplatu). Oni upozoravaju na mnogo nepovoljnije uslove zaduživanja i neophodan oprez države.
“Iako je Vlada uspevala dosad da na ovaj izazov odgovori pronalazeći relativno jeftine izvore zaduživanja, na to se ne može trajno računati. Skoro petina javnog duga Srbije finansiraće se u 2024. po znatno nepovoljnijim uslovima, što će dovesti do rasta izdataka za kamate u srednjem roku.
Dok je prosečna kamatna stopa za stari dug Srbije iznosila oko tri odsto, aktuelna kretanja na međunarodnim finansijskim tržištima ukazuju na to da bi se Srbija mogla zaduživati po kamatnim stopama od šest i sedam odsto, pri čemu su prošle godine uzimani neki još skuplji krediti, s kamatnom stopom na nivou i do devet odsto“, istakli su u Fiskalnom savetu.
Kako kažu, troškovi novog zaduživanja jesu porasli za sve evropske zemlje, ali Srbija ostaje pri vrhu Evrope po novim, većim kamatnim stopama.
„To znači da će se pomenutih 6,5 milijardi evra novog zaduženja u 2024. morati obezbediti pod nepovoljnijim uslovima, odnosno da će gotovo petina javnog duga Srbije imati osetno veću kamatnu stopu nego stari dug“.
Visoki troškovi servisiranja duga
Da je i sadašnji nivo javnog duga umereno visok i da je neophodna opreznost pri daljem zaduživanju zemlje smatra i profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Milojko Arsić.
“Javni dug je umereno visok za srednje razvijenu zemlju kao što je Srbija. Mi još nemamo rizik od krize javnog duga, ali imamo umereno visoko učešće javnog duga u BDP-u. Kada se uporedimo sa drugim sličnim zemljama mi se nalazimo nešto iznad proseka država centralne i istočne Evrope”, kaže za Forbes Srbija profesor Arsić.
Kako objašnjava, nije adekvatno da se nivo naše zaduženosti poredi sa razvijenim zemljama, kao što je na primer Belgija, Nemačka ili SAD.
“Visok javni dug za zemlju kao što je Srbija implicira relativno visoke troškove njegovog servisiranja. Kamatne stope po kojima se Srbija zadužuje su relativno veće od stopa po kojima se zadužuju razvijene zapadne zemlje. To može da se ilustruje kroz poređenje učešća u rashodu za kamate u BDP-u Belgije i Srbije. Belgija ima gotovo duplo veće učešće javnog duga u BDP-u, a učešće rashoda za kamate slično kao u Srbiji, što znači da se duplo jeftinije zadužuje nego Srbija”, navodi Arsić.
Zbog većih kamatnih stopa za Srbiju je primereniji niži nivo javnog duga.
“Povećanjem troškova za kamate istiskuju se druge rashodne pozicije. Novac koji bi mogao da služi za pokrivanje drugih rashoda ovako se koristi za servisiranje javnog duga”.
Dug pogađa privredu
Na taj način, kaže Arsić, zbog visokih troškova za javni dug, trpi i sama privreda.
Drugi potencijalni problem, dodaje naš sagovornik, koji bi mogao da utiče na privredu, jeste kriza javnog duga.
“Onda ona pogađa ukupnu privredu. To se najbolje vidi na primeru Grčke. Kada je dužnička kriza u pitanju, ona utiče na smanjivanje priliva stranih investicija, a manja su i domaća ulaganja. Sve to izaziva pad BDP-a, i to u proseku za pet do 10 odsto”, ističe Arsić.
Ipak, za sada naša zemlja nije ni blizu dužničke krize, ali treba da bude, kako je istakao Arsić, oprezna u daljem zaduživanju.
“Apsolutni iznos javnog duga Srbije porastao je za tri godine za oko 10 milijardi evra, ali njegovo učešće u BDP-u je nepromenjeno. To je posledica toga što imamo relativno visoku inflaciju, stabilan devizni kurs, a zadužujemo se u evrima.
Tako da taj rastući dug delimo sa rastućim BDP-om, a on se povećava ne samo realno, već i nominalno zbog inflacije”, objašnjava Arsić.
Prema njegovim rečima, sve dok je inflacija relativno visoka, a kurs fiksni, naš javni dug (koji je u evrima) stagnira.
“Bez obzira na to što se mi zadužujemo, naš javni dug ne raste u odnosu na BDP. Takva politika je moguća sve dok imamo veliki priliv stranog kapitala. To je ključ. Na tim velikim prilivima se finansira postojeći kurs evra. Mi imamo deficit i u trgovini sa svetom i u celom tekućem platnom bilansu, ali poslednjih godina imamo dosta visok priliv stranih direktnih investicija”.
Teško do investicionog rejtinga
Iako javni dug Srbije nije dostigao 60 odsto BDP-a, što je i po našem Zakonu o fiskalnoj odgovornosti granična vrednost (kako propisuju i kriterijumi iz Mastrihta), postoje određene aktivnosti koje država treba da preduzme kada mu se približi.
“Postoji obaveza o primeni određenih mera, a najvažnije je da se smanjuje fiskalni deficit. On se i finansira iz javnog duga”, kaže Arsić, i dodaje da je budžetom za 2024. predviđeno smanjenje deficita na 2,2 odsto BDP-a, što je za oko 0,6 odsto niže nego što je iznosio u rebalansu za 2023. (2,8 odsto BDP-a).
Javni dug je značajan, ukazuje Arsić, i kada je u pitanju kreditni rejting zemlje. Tu je Srbija već neko vreme stabilna, ali dugo se nalazi nadomak tzv. investicionog rejtinga.
“Iznosi kamatnih stopa zavise od rizika zemlje i taj rizik je smanjen u slučaju Srbije, ali i dalje je veći nego u razvijenim zapadnim zemljama. Tu se vidi da još nemamo taj investicioni rejting… Iako postoje neke procene da ćemo ga uskoro dostići, ja sam skeptičan. Sve zavisi od opšte situacije i od toga koliki će nam biti javni dug”.
Arsić naglašava da bi poboljšanje kreditnog rejtinga svakako uticalo na celu privredu.
“Tada bi se smanjile kamatne stope po kojima se sama država zadužuje, što bi se odrazilo i na pad kamata za privredu na međunarodnom tržištu. Poboljšali bi se uslovi poslovanja preduzeća u Srbiji koja inače plaćaju nešto veće kamatne stope u odnosu na kompanije u drugim razvijenim zemljama. To je jedna od makroekonomskih koristi boljeg kreditnog rejtinga, a za njegovo dobijanje važno je da dug ne bude veliki u odnosu na neke performanse zemlje, pre svega na nivo razvijenosti i slično”, konstatuje Arsić.
On je, kao što je već napomenuo, skeptičan po pitanju skorog dobijanja investicionog rejtinga.
“Mogli smo i u prošloj godini da smanjimo fiskalni deficit, a samim tim da se manje zadužujemo. Da nije bilo rebalansa budžeta naš deficit bi bio oko 1,5 odsto BDP-a, ali je povećan na 2,8 odsto. Za ovu godinu je planiran na 2,2 odsto BDP-a. Takođe, nakon rebalansa za 2023. naknadno je penzionerima odobrena jednokratna pomoć od po 20.000 dinara, pa kada se to uvrsti u budžet imaćemo deficit od preko tri odsto za 2023. godinu”, objašnjava profesor.

S obzirom na sve to, on zaključuje da je deficit budžeta relativno visok, a kako se on finansira iz javnog duga, i sam dug je visok.
“To je tipično za tzv. predizbornu fiskalnu ekspanziju, kada se povećava količina novca koja se daje građanima i privredi, i kada se privremeno poboljšava standard građana uoči izbora, iako to dugoročno neće imati efekta. Razlog je taj što nosioci takve politike utiču i da inflacija bude veća i dugotrajnija, pa ćemo morati da duže držimo visoke kamatne stope što će da uspori oporavak privrede u ovoj godini. U takvoj politici samo se kratkoročno ostvaruje neki dobitak, a dugoročno smo na nuli”, ističe Arsić.
Nema iznenađenja i šokova
Lazara Šestovića, glavnog ekonomistu Svetske banke u Srbiji, ne brine visina javnog duga Srbije.
“Poslednjih nekoliko godina javni dug je stabilan, na nivou od 55 do 56 odsto BDP-a. To je dobra vest jer nema nikakvih iznenađenja i šokova. Država planira da dalje smanjuje deficit budžeta, samim tim i potrebe za finansiranjem padaju pa se očekuje i da javni dug nastavi da pada na srednji rok. Neki glavni pokazatelj održivosti javnog duga su dobri, nema znakova za zabrinutost”, kaže za Forbes Srbija Šestović.
Prema njegovom mišljenju, ono čime treba da se bavi naša država, Uprava za javni dug i Ministarstvo finansija, jeste struktura javnog duga.
“U smislu valuta, kamatnih stopa, da li su fiksne ili varijabilne, zatim, ko su kreditori… To su sve faktori koji utiču na strategiju upravljanja javnim dugom. Tu se ili kreira prostor za neke dodatne aktivnosti u njegovoj optimizaciji ili ne”, naglašava on.
Po pitanju kreditnog rejtinga Srbije, Šestović navodi da je on već godinama stabilan po oceni sve tri kredibilne agencije. On takođe ne očekuje velike promene po tom pitanju.
“Srbija kao korisnik inostranih kredita redovno izmiruje obaveze. Činjenica je da javni dug u evrima raste, ali dokle raste naša ekonomija to je u redu. S druge strane, taj rast mora biti veći, od četiri do pet odsto BDP-a kako bi Srbija rasla brže od EU i kako bi polako hvatala korak sa Unijom. Zato Svetska banka stalno priča o tome da mora da se radi na tome kako bi se dodatno ubrzao rast BDP-a Srbije“, ističe Šestović.
Pored rada na ubrzanju privrede, na koji se osvrće i Fiskalni savet, oni ipak posebno upozoravaju da „svi pomenuti rizici i izazovi nalažu Vladi Srbije da vodi što je moguće konzervativniju fiskalnu politiku i da se ne upušta u ekonomski neproverene i neplanirane mere”.