Brojne manjkavosti na lokalu
Transparentnost Srbija (TS) predstavila je danas analizu rizika od korupcije u 60 propisa koje su doneli grad Beograd i 27 gradova u Srbiji i istakli da u njima postoje brojne manjkavosti.
Kada je reč o javnim raspravama, programski direktor Transparentnosti Srbija Nemanja Nenadić rekao je da gradovi u 58 odsto slučajeva nisu utvrdili javnu raspavu kao deo donošenja svojih propisa, akcionih planova, budžeta i svega drugog.
Prema njegovim rečima, u mnogim propisima nije propisan način kako će biti konsultovani građani, ko može da učestvuje, kako se odvija javna rasprava.
Nenadić je rekao da je Stalna konferencija gradova i opština (SKGO) izradila dobar model akata, između ostalog i model odluke o javnim raspravama, da ima gradova koji su sledili taj primer, ali i onih koji su rešenja preuzimali selektivno, pa tako ako je 20 dana minimalni rok koji propisuje model SKGO, gradovi stavljaju između sedam i 30 dana.
Kada je reč o konkursima za finansiranje programa udruženja, Nenadić je naveo da od 28 gradova samo 10 ima uređeno pitanje dodele sredstava.
On je naveo da se dešava da konkursi budu prilagođeni pojedinačnim udruženjima, da se novac dodeljuje van konkursa, da grad kaže koje su za njega oblasti od javnog interesa, da se nekad unapred propišu detaljni kriterijumi, ali se „sitnim slovima“ doda da se može odrediti i dopunski kriterijum.
Robert Sepi iz TS istakao je da se poslovnici o radu uzimaju od SKGO, ali da se prilagođavaju tako da odslikavaju hijerarhiju u lokalnoj samoupravi.
On je ukazao da se u tekstovima koristi termin „može“ koji sugeriše da je pitanje primetno stavljeno u kontekst političke volje.
Sepi je rekao da su u podzakonskim aktima u lokalnim samouprava rokovi retkost, kao i precizne formulacije, dok su česte pravne praznine i široki diskrecioni osnovi za odlučivanje.
On se osvrnuo na primere objavljivanja konkursa i odluka, te da se najčešće navodi samo da se mora objaviti u sredstvima javnog informisanja, bez pojašnjenja, već samo uopšteno.
Sepi je dodao da postoje samo tri ili četiri grupe udruženja kojima se po povlašćenim kriterijumima daju prostorije grada na korišćenje, dok je Nenadić naveo da su tražili posebne akte kojima se političkim strankama u zakup daju prostorije u vlasništvu grada, ali da takvih akata nema.
Fonet